U odrasloj dobi moždani udar je vodeći uzrok onesposobljenosti, treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, a prvi uzrok smrtnosti i invalidnosti u Hrvatskoj te naposljetku drugi uzrok smrtnosti u svijetu. Nakon moždanog udara trećina osoba se oporavi, trećina osoba ima trajne posljedice, dok trećina osoba umre odmah nakon moždanog udara. Procjena se provodi po ICF modelu čime se promatraju tjelesne strukture, tjelesne funkcije, aktivnost i participacija osobe u okruženju u kojem osoba živi. Pacijenti s moždanim udarom uglavnom se suočavaju s problemima motorike, senzorike i s neuoropsihološkim problemima. Fizioterapijska intervencija usmjerena je na poboljšanje posturalne kontrole i mogućnosti samostalnog pokretanja pacijenta. Nastoji se regulirati mišićni tonus kako bi se mogle samostalno obavljati aktivnosti svakodnevnog života u čemu uvelike pomaže hidroterapija. Pacijenti sa moždanim udarom hidroterapiju provode u bazenu ili u habbard kadi, ovisno o potrebama i mogućnostima pacijenta. Vježbe u vodi pomažu pacijentima u vraćanju sposobnosti ravnoteže te samostalnog hoda, utječu na bolju posturalnu prilagodbu te voda daje više vremena za reakciju uslijed narušene ravnoteže što potvrđuju mnoga istraživanja navedena u radu.