Iako student fizioterapije nema posebnu obuku o palijativnoj skrbi, on ili ona se moraju suočiti s njenom realnošću. Fizioterapeut radeći u bolnici uči funkcionirati u multidisciplinarnom timu u suradnji s liječnicima i medicinskim sestrama, brinući se za potrebe pacijenata na kraju života. Ovom timu fizioterapeut donosi osnovnu obuku u tehnikama rehabilitacije, integraciju rehabilitacijskog stručnjaka u tim njegovatelja, duboku komunikaciju s pacijentom i prepoznavanje funkcionalnih potreba pacijenta. Glavni ciljevi terapije su ugoda i odgovarajući stupanj neovisnosti. Fizioterapeut također jamči osobni odnos do trenutka smrti, koncentrirajući se na kvalitetu života, a ne na trajanje laži. On ili ona mogu biti dio svakodnevne rutine njege pacijenta, uzimajući u obzir stupanj fizičke iscrpljenosti pacijenta. Respiracija, analgezija, neovisnost i opuštanje posebni su ciljevi u fizioterapiji u kontekstu palijativne skrbi. Interakcija ovih tehnika neophodna je za postizanje ciljeva dobrog fizioterapeutskog tretmana. Svećenik koji je posjetio Centar za kontinuiranu skrb napisao je: "Palijativna skrb ima izuzetnu smjelost vjerovati da uvijek postoji prostor za nešto što može podijeliti s pacijentom." Cilj završnog rada je opisati bioetičko pitanje fizioterapeuta u palijativnoj skrbi koje u potpunosti odgovara ovakvom načinu razmišljanja.