SAŽETAK Meningitis je upala tkiva koja okružuju mozak i leđnu moždinu. Klinički simptomi bolesti pojavljuju se nekoliko sati do dana nakon početka bolesti, koja može biti akutna ili kronična. Uzročnici su bakterije, virusi ili zoonoze koji ulaze u krvotok i putuju do središnjeg živčanog sustava. Virusni meningitis koji se širi fekalno-oralnim putem ili otpadnim vodama dovodi do blažeg oblika bolesti, dok su klinički simptomi i prognoza bolesti lošiji kod meningitisa izazvanog bakterijama koje se šire kapljičnim putem, kašljanjem ili kihanjem. Prilikom postavljanja dijagnoze akutnog meningitisa ključno je razlikovati virusni i bakterijski meningitis. Elektroencefalografija, laboratorijske krvne pretrage, magnetska rezonancija, kompjutorizirana tomografija i ispitivanje cerebrospinalne tekućine samo su neki od postupaka koji to omogućuju. Klinički rezultati bakterijskog meningitisa mogu se poboljšati brzim otkrivanjem stanja i početkom antibiotske terapije kako bi se optimizirala eliminacija bakterija i smanjio upalni odgovor u subarahnoidnom prostoru. Većina slučajeva virusnog meningitisa može se uspješno liječiti samo suportivnom terapijom, međutim mali dio pacijenata može imati koristi od kratkih ciklusa antivirusne terapije za određene infekcije i medicinska stanja. Cijepljenje je najbolja linija obrane protiv bakterijskog meningitisa. Činjenica da mnoga od postojećih cjepiva protiv meningitisa ne nude zaštitu protiv svih bakterijskih serotipova predstavlja izazov u globalnoj borbi protiv meningitisa. Postoji potreba za globalnim naporima za podizanje svijesti o programima imunizacije, posebno u zemljama u razvoju. Uz pružanje fizičke njege, medicinska sestra također igra vitalnu ulogu u medicinskom procesu osiguravajući da pacijenti s meningitisom budu mentalno i emocionalno stabilni. Kako bi pristupile i provele kvalitetnu zdravstvenu skrb na pravi način, medicinske sestre moraju biti upoznate s epidemiologijom zaraznih bolesti. Medicinska sestra svojim vještinama i stručnošću aktivno sudjeluje u njezi bolesnika tijekom cijelog medicinskog postupka, samostalno ili kao član medicinskog tima. Svaka sestrinska intervencija mora imati minimalan broj neželjenih nuspojava i biti racionalno utemeljena, realna, prilagodljiva i temeljena na znanju. Važno je pridržavati se preporuka za sprječavanje intrahospitalnih infekcija prilikom izvođenja intervencija ili bilo kojeg drugog zahvata.