SAŽETAK Leukemija je zloćudna bolest koštane srži i limfnih čvorova. S obzirom na napredovanje bolesti i samu brzinu razvoja simptoma, ona se dijeli na akutne i kronične, a prema krvnoj lozi koja je zahvaćena, na limfocitnu - limfoblastičnu i mijeloičnu leukemiju. Kod većine se slučajeva ta maligna pretvorba događa u bijelim krvnim stanicama iako se može dogoditi i u drugim stanicama. Leukemija se kasnije rasprostranjuju do periferne krvi, slezene i drugih organa. Najčešći simptomi koji se javljaju u bolesnika kod skoro svake vrste leukemije mogu biti nemoć i opća slabost (anemija), povišena tjelesna temperatura, određene infekcije, sklonosti krvarenju, noćno znojenje, bol u kostima, nagli gubitak kilograma i sl. Prilikom pregleda pacijenta, liječnik i medicinska sestra isto tako jako često otkrivaju bljedilo kože, sluznice, uvećanu slezenu, jetru, limfne čvorove te krvarenje. Budući da svaka vrsta leukemije ipak ima malo drugačiju kliničku sliku i patogenezu, više je vrsta liječenja te se one određuju i prema vrsti bolesti, količini zahvaćenosti, broju i vrsti simptoma. Najčešće i svima najpoznatije je liječenje kemoterapijom, dok su tu i ostali lijekovi (hormonska, imuno i ciljana biološka terapija) te radioterapija i kirurško liječenje. Kroz svoj put liječenja, oboljele osobe se susreću s mnogo problema i dijagnoza, a najčešće su rizik za infekciju, smanjeno podnošenje napora i oštećenje sluznice usne šupljine. Medicinska sestra mora na vrijeme prepoznati simptomatiku, pravodobno reagirati, sastaviti kompletni plan, primijeniti intervencije, uključiti i obitelj u skrb te biti i konstantna psihološka podrška bolesniku. Što se tiče palijativne skrbi, jedna je od važnijih stavaka na koncu za spomenuti, jer su pacijenti potišteni, kvaliteta života im je narušena i jedino što ih može „uveseliti“ je nježnost, briga i poštovanje