SAŽETAK Kronična limfocitna leukemija je kronični limfoproliferativni poremećaj karakteriziran progresivnim nakupljanjem funkcionalno nekompetentnih limfocita koji su obično monoklonskog podrijetla. Točan uzrok KLL-a još uvijek nije poznat kao što nisu uobičajeni čimbenici poput zračenja, prehrane, pušenja ili virusnih infekcija ne povećavaju učestalost nastanka KLL-a. Kod više od 50% oboljelih sumnja se postavlja tijekom kliničke obrade drugoga (ne)povezanog problema ili sistematskog pregleda. Prva sumnja javlja se kad se pojavi broj limfocita u krvi >5*109/L i broj limfocita u koštanoj srži >30%. Dijagnostički postupak uključuje fizikalni pregled, biokemijske i hematološke laboratorijske pretrage, morfološku analizu periferne krvi ili koštane srži te imunofenotipizaciju, citogenetiku i molekularnu analizu. Tijek KLL-a vrlo je varijabilan, može biti od dvije godine pa čak i do više od deset godina. Liječenje se ne provodi kod svih bolesnika s postavljenom dijagnozom KLL, već, ukoliko dolazi do prekomjernog nakupljanja i umnažanja te brzog podvostručenja leukemijske mase stanica, značajne limfadenopatije, hepatosplenomegalije, pojave B-simptoma ili drugih konstitucijskih smetnji poput umora koje remete normalan život. Dostupnost suvremene dijagnostike pridonijela je mogućnosti korištenja ciljanijih citogenetskih i molekularnih biljega (npr. del 11q13 koji kodira ATM gen ili del7q kromosoma) što u konačnici pruža individualni pristup u liječenju i praćenju bolesnika te primjenu djelotvornih lijekova poput malih molekula koji inhibiraju različite signalne puteve aktivacije i preživljavanja limfocita ili bioloških lijekova (monoklonska protutijela)). Ranije opcije liječenja, poput alkilirajućih agensa ili analoga purina ne koriste se, ili iznimno, u rijetkim situacijama. Osim liječenja, KLL-e je potrebno pratiti i liječiti hematološke, kardiološke, infektološke, imunološke, metaboličke komplikacije.