Jones prijelom pripada u skupinu prijeloma metatarzalnih kostiju, točnije prijelom proksimalne dijafize pete metatarzalne kosti. Javlja se jednako između muškaraca i žena, dok više prevladava u starijim dobnim skupinama. Jones prijelom se najčešće javlja kao posljedica inverzije prednjeg dijela stopala, a drugi uzroci mogu biti prekomjerna upotreba, ponavljajući stres, trauma ili nagla promjena smjera s petom odignutom od tla. Mjesto prijeloma mora se pažljivo procijeniti jer se liječenje Jones prijeloma značajno razlikuje od ostalih prijeloma pete metatarzalne kosti. Karakteristični simptom je bol u lateralnom dijelu stopalo i poteškoće sa hodanjem. Za precizniju dijagnostiku se koristi rendgensko snimanje, a u rjeđim situacijama i kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonancija i scintigrafija kostiju koja bi moglo uputiti na stres frakturu. Na temelju dobivenih radioloških nalaza Jones prijelom se klasificira po Torgu i suradnicima u tri tipa koji se razlikuju po izgledu. Jones prijelom se može liječiti konzervativno i kirurško, odabir koji će se postupak provoditi ovisi o ispravnoj dijagnozi i klasifikaciji prijeloma po Torgu. Konzervativno liječenje podložnije je produženom zarastanju i nesrastanju prijeloma, unatoč tome je često prvi izbor liječenja u općoj populaciji, dok operativno liječenje ima pozitivan ishod sa malom zastupljenošću nesrastanja stoga se više preporučuje sportskoj populaciji. Slijedeći korak je fizioterapijska procjena. Cilj procjene je na osnovu mjerenja i funkcionalnog ispitivanja procijeniti pacijentovo trenutno stanje te na temelju toga napraviti program terapije i pratiti njen učinak. Preko subjektivnog i objektivnog pregleda fizioterapeut procjenjuje opće stanje pacijenta, kvalitetu pokreta i mogućnost služenja pomagalom, mišićnu snagu, izdržljivost, opseg pokreta, bol, oticanje na mjestu ozljede i ožiljak ukoliko je pacijent operiran. Fizioterapijskom intervencijom ostvarujemo dogovorene ciljeve postavljenih prilikom fizioterapijskog procesa i procjene. U svrhu rehabilitacije pacijenta fizioterapeut se koristi fizikalnim agensima, tehnikama i vježbama kako bi ostvarili ciljeve dogovorene prilikom fizioterapijskog procesa. Procedure koje se koriste ovise o terapijskoj fazi u kojoj se pacijent nalazi, u početku se fokusiramo na smanjenje boli, upale i sprječavamo gubitak opsega pokreta, P.R.I.C.E. metodom, TENS procedurom i vježbama povećanja opsega pokreta. U srednjem terapijskom razdoblju počinjemo neutralizirati posljedice dugotrajne imobilizacije vježbama jačanja muskulature stopala i gležnja. U zadnjoj fazi se potiču vježbe propriocepcije i vježbe sa opterećenjem stopala.