SAŽETAK Transfuzijsko liječenje u pedijatrijskih bolesnika specifično je jer zbrinjava bolesnike širokog raspona životne dobi, počevši od intrauterinog života do adolescentne dobi. U rizičnu skupinu za pojavu transfuzijskih reakcija pripadaju nedonoščad zbog nerazvijenosti imunosnog sustava te imunokomprimitirani pedijatrijski pacijenti koji se liječe od malignih bolesti. Cilj istraživanja je bio retrospektivno analizirati učestalost pojave transfuzijskih reakcija kod pedijatrijskih pacijenata liječenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. U analiziranom razdoblju od 2020. do 2022. u KBC Zagreb ukupno je transfundirano 122316 doza, a od toga 11184 (9,1%) doza je primijenjeno na pedijatrijskim odjelima. Najviše je transfundirano koncentrata eritrocita (47,34%), od kojih je 52% transfundirano na odjelima opće pedijatrije, dok je najviše koncentrata trombocita transfundirano na Zavodu za hematologiju i onkologiju. Od ukupno 69 transfuzijskih reakcija prijavljenih u KBC Zagreb, devet (13%) ih se javilo kod pedijatrijskih pacijenata. Raspon dobi bio je od dva mjeseca do 13 godina (medijan jedna godina), a većinom su se javile u muških pacijenata (67%). Incidencija transfuzijskih reakcija na ukupan broj transfundiranih doza svih pripravaka iznosila je 0,80/1000 doza, što odgovara učestalosti kod odraslih pacijenata od 0,76/1000 doza. Najveća je incidencija transfuzijskih reakcija bila na kocentrate trombocita i iznosila je 1,6/1000 doza, a najmanja je bila na koncentrate eritrocita i iznosila je 0,38/1000 doza, što odgovara rezulatima prethodnih istraživanja. Najviše reakcija prijavljeno je na Zavodu za hematologiju i onkologiju, i to kod 5 (56%) pacijenata. Najveća učestalost reakcija kod djece liječene zbog hematoloških i onkoloških bolesti očekivana je budući da je riječ o politransfundiranim bolesnicima koji zbog osnovne bolesti krvotvornog sustava kao i kemoterapijskog liječenja, obično praćenog citopenijom zahtjevaju česte transfuzije što može izazvati aloimunizaciju te uzrokovati imunološki posredovane transfuzijske reakcije. Najčešće su prijavljene alergijske reakcije (44%) i FNHTR (22%), većinom tijekom transfuzije koncentrata trombocita, što odgovara rezultatima ranije provedenih istraživanja. Rezultati našeg istraživanja ukazuju da je transfuzijsko liječenje pedijatrijskih pacijenata sigurno uz nisku učestalost transfuzijskih reakcija koje su većinom bile blage i pacijenti su se nakon njih uspješno oporavili. Izuzetno je važno educirati djelatnike koji transfundiraju krvne pripravke kako bi prepoznali simptome neželjenih reakcija tijekom ili neposredno nakon transfuzije te pravovremeno reagirali kako ne bi došlo do neželjenih komplikacija.