Abstract | SAŽETAK Zbrinjavanje teških i iznenadnih stanja i ozljeda složen je izazov s kojim se svakodnevno susreću zaposlenici hitne izvanbolničke medicinske službe. Djelovanje i organizacija hitne medicinske službe svoj rad usmjerava zbrinjavanju akutnih stanja koja mogu ili trenutno ugrožavaju život pacijenta, a mogu se dogoditi bilo kada i bilo gdje. Uvjeti rada koji su nepredvidivi, dinamični te određena kompleksna zdravstvena stanja zahtijevaju određeno znanje i zadovoljavajuću razinu vještina zbrinjavanja. Ono se stječe kontinuiranim i naprednim edukacijama zaposlenika hitne izvanbolničke medicinske službe. Dolaskom na intervenciju, najprije je potrebno izvršiti početnu procjenu. Početna procjena obuhvaća procjenu mjesta događaja intervencije s obzirom na sigurnost članova tima, vlastitu sigurnost i sigurnost pacijenta. S pacijentom se uspostavlja kontakt tek nakon identifikacije i uklanjanja mogućih opasnosti na tom mjestu događaja. Prvi se pregled provodi kod svakog pacijenta te se, shodno njemu, odlučuje treba li pacijent hitan prijevoz i zbrinjavanje do bolnice ili se zbrinjavanje može odraditi na mjestu događaja. Da bi se procijenilo stanje pacijenta, uz vitalne se znakove koristi i ABCDE pristup. Oznaka A (eng. airway) označava dišne puteve, oznaka B (eng. breathing) označava disanje, oznaka C (eng. circulation) cirkulaciju, oznaka D (eng. disability) neurološki kratki pregled te oznaka E (eng. exposure) izloženost. U procesu zbrinjavanja pacijenta koraci se u ABCDE pristupu ne preskaču, već je nužno rješavanje problema po redu. Prohodnost dišnog puta je učinkovita ako je prolaz zraka nesmetan kroz otvorene i prohodne dišne puteve te ako je disanje uredno. Ukoliko su prisutni neki znakovi otežanog disanja ili opstrukcija dišnog puta, potrebna je procjena te provođenje procesa zbrinjavanja. Vještine provođenja intervencija kojima se zbrinjavaju dišni putevi i ventilacije, nužan su dio rada hitne izvanbolničke hitne medicinske službe. Stečeno iskustvo, odgovarajuća edukacija, kvalitetno procjenjivanje rizika te klinički ispravna prosudba se smatraju ključnim komponentama da bi se pouzdano predvidjele poteškoće u upravljanju dišnih puteva. Ukoliko je procjena dišnog puta jednostavna ili osnovna, educirani zdravstveni djelatnik trebao bi provesti zbrinjavanje u kojem ne bi trebalo biti poteškoća ili posljedičnih komplikacija. Zbrinjavanje dišnih puteva provodi se prema smjernicama (postavljanje u pravilan položaj, aspiracija i odabir odgovarajuće metode za održavanje prohodnosti dišnih puteva). Njima se procjenjuju čimbenici vezani uz pacijenta, vještine zdravstvenih djelatnika te faze reanimacije tijekom koje se postupak provodi. Ako su kod pacijenta prisutni znakovi potencijalnih teškoća ili su to bolesnici s respiratornim distresom, potrebno je obaviti procjenu dišnih puteva što je prije moguće. Uspješnost postupka ovisi o razumijevanju, poštivanju i poznavanju algoritama i smjernica zbrinjavanja dišnih puteva u kritičnim i izvanrednim situacijama. Proces zbrinjavanja dišnih puteva znatno je unaprijeđen razvojem raznih intubacijskih tehnika, primjerice, videi supraglotičnih pomagala i laringoskopije te primjena sekvencijalne intubacije. Cijeli taj proces obuhvaća široko područje u hitnoj izvanbolničkoj medicinskoj službi. Stoga su potrebne stalne edukacije zdravstvenih zaposlenika jer u njihove vještine i znanje ključni za pružanje kvalitetne i adekvatne zdravstvene skrbi. |