Astaksantin pripada skupini ksantofila, oksidiranih derivata karotenoida. Proizvode ga alge, bakterije i gljive, čijom konzumacijom ulazi u prehrambeni lanac. U najbogatije prirodne izvore astaksantina spadaju mikroalga Haematococcus pluvialis i kvasac Phaffia rhodozyma, iako se za komercijalnu upotrebu većinom proizvodi kemijskom sintezom. Sinteza iz biootpada i nusprodukata obrade ljuskara najmanje je zastupljena metoda. Zbog slabe topljivosti u vodenom okruženju, astaksantin ima relativno nisku biodostupnost, iako se bolje apsorbira od nepolarnih karotenida. Osnovni doprinos astaksantina ljudskom organizmu očituje se kroz antioksidacijsko djelovanje, pri čemu, zbog transmembranske orijentacije, može istovremeno vezati radikale lipidnog peroksida unutar membrane i presretati reaktivne kisikove vrste na površini membrane, što je jedan od razloga njegove uspješnosti. S antioksidacijskim djelovanjem astaksantina povezani su i drugi njegovi doprinosi zdravlju, kao što su protuupalno djelovanje, uloga u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, dijabetesa, prevencija apoptoze te pozitivno djelovanje na imunološki sustav, vid i kožu, cirkulaciju i mišićnu snagu. Do sad je većina istraživanja provedena na animalnim modelima, ali za očekivati je da će popularnost astaksantina i dalje rasti.