Abstract | Epilepsija u djece predstavlja kroničnu bolest od koje obolijevaju djeca različite dobi od novorođenačke do adolescentne. Osnovna klinička slika manifestira se epileptičkim napadajima koji izazivaju različite poremećaje stanja svijesti, te motoričke i senzoričke fenomene.
Bolest je uglavnom nepredvidiva i teško je znati ili odrediti u kojim će se okolnostima dogoditi, kako će napad izgledati, odnosno kojeg tipa će biti i koliko dugo će trajati. Sve te okolnosti, te mjesta na kojima se napadaj može dogoditi od vrtića, škole ili na javnim mjestima ukazuje nam da kod djeteta može izazvati osjećaj stigmatiziranosti s obzirom na predrasude koje su vezane uz samu bolest. Tome pridonosi nerazumijevanje i neznanje okoline, iako se na tijek bolesti može utjecati primjenom određenih antiepileptičkih lijekova. Djeca sa dijagnozom epilepsije trebali bi imati dobru psihološku i socijalnu potporu, kao i svaka druga kronična bolest koja traje godinama i koja zahtjeva dugoročno liječenje s nepredvidivim recidivima i vrlo neizvjesnom prognozom. Takva djeca svakodnevno su izložena mnogim stresorima, što znači da imaju zahtjevan način liječenja, česte hospitalizacije, izostajanje iz škole, ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju, teže uspostavljanje odnosa sa vršnjacima i samim tim, takvi problemi povećavaju utjecaj razvoja stigme i vjerovatnost razvoja psiholoških problema. Svi navedeni problemi mogu utjecati na tijek i ishod liječenja.
Jedan od važnijih zadataka medicinske sestre je da djeci, adolescentima i njihovim roditeljima pruži adekvatnu edukaciju, potporu i informaciju koja uključuje druženje sa vršnjacima sa istim ili sličnim iskustvom, rad u grupama podrške, te održavanje ljetnih edukacijsko-rehabilitacijskih kampova.
U radu će biti opisane osnovne vrste epilepsija, simptomi, dijagnostički postupci, način liječenja, sestrinska skrb i zadaci medicinske sestre kao dio u radu multidisciplinarnog tima. Budući da je epilepsija u velikoj mjeri stigmatizirajuća dijagnoza, u radu će biti opisani antistigma programi, te način njihovog djelovanja kako u obitelji, tako i u široj društvenoj zajednici. |