Štitnjača (lat. Glandula thyreoidea) je endokrina žlijezda smještena u donjem dijelu vrata, ispred dušnika. Hormone koje luči štitnjača su i tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) Rad štitnjače kontroliraju hipotalamus, hipofiza i sama štitnjača, a u stanjima bolesti i imunološki sustav. Jezgre hipotalamusa luče tireoliberin (TRH, eng. Thyrotropin releasing hormone), koji portalnim krvotokom dolazi u adenohipofizu. Tamo se veže na receptore za TSH tireotropnih stanica i potiče stvaranje i izlučivanje tireotropina (TSH, eng. Thyroid-stimulating hormone). TSH potiče stvaranje hormona štitnjače koji negativnom povratnom spregom koče stvaranje TSH. Osnovne su funkcije hormona štitne žlijezde regulacija oksidacije u stanicama, odnosno stimulacija oksidacijskih procesa pri kojima nastaje toplina, stimulacija sinteze proteina, stimulacija rasta i diferenciranje te ubrzanje metabolizma ugljikohidrata , masti i vitamina. Bolesti štitnjače možemo prema morfološkom kriteriju podjeliti na tumorske i netumorske, te prema funkcionalnome stanju na eutireoidne (normalna funkcija), hipertireoidne (pojačana funkcija) i hipotireoidne (smanjena funkcija). Potpuna dijagnoza kod pacijenata sa oboljenjem tiroidne žlijezde, a koja je preduvjet za odgovarajuću terapiju, postavlja se povezivanjem podataka iz anamneze, kliničkim pregledom i na osnovu rezultata laboratorijskih testova. Laboratorijski testovi sa sve većom specifičnošću i senzitivnošću omogućavaju otkrivanje disfunkcije tiroidne žlijezde i kod pacijenata kod kojih su klinički znaci oskudni ili maskirani nekim netiroidnim bolestima. Svrha korištenja testova za ispitivanje građe i funkcije štitne žlijezde je pravovremeno utvrđivanje dijagnoze bolesti štitne žlijezde kako bi se pronašao ogovarajući izbor liječenja. Kod oboljenja štitne žlijezde kao što su nodozne i difuzne strume, utrazvukom, scintigrafijom i citološkim pregledom aspirate lezije potrebno je isključiti neoplaziju i radikalni tretman.