Politrauma je istovremena teška ozljeda najmanje dviju tjelesnih regija gdje najmanje jedna ozljeda, ili kombinacija više njih, ugrožava život. Politrauma obuhvaća sve teške, po život opasne povrede, gdje ISS iznosi više od 17 bodova, a najčešće nastaju u prometnim nesrećama, kod padova s visine te kod djelovanja hladnog ili vatrenog oružja te se nalazi na trećem mjestu uzroka smrtnosti u Republici Hrvatskoj. Vrijeme je dragocjeno u zbrinjavanju politraumatiziranih pacijenata, te se u njihovom zbrinjavanju služimo konceptom „zlatnog sata“ kojim prakticiramo početak zbrinjavanja traumatične ozljede unutar 60 minuta od njenog nastanka. Prilikom zbrinjavanja politraumatiziranog pacijenta nailazimo na dva aspekta zbrinjavanja: prehospitalni i hospitalni. Prehospitalni dio zbrinjavanja pacijenta započinje na mjestu nesreće, te je primarni cilj preživljavanje pacijenta s normalnim kognitivnim funkcijama. U kliničkom pristupu liječenja koristimo algoritme zbrinjavanja politraume, uz čiju pomoć nastojimo pravovremenim i točnim slijedom dijagnostičkih i terapijskih postupaka postići bolje rezultate uz smanjenje propusta na najmanju moguću razinu. Hospitalni dio zbrinjavanja politraume započinje transportom pacijenta u najbližu odgovarajuću ustanovu na daljnje liječenje. Prilikom dolaska pacijenta u ustanovu on je prvo zaprimljen na odjel hitne medicine gdje mu se pruža početna procjena, liječenje te dijagnostika. Na odjelu hitne pomoći medicinska sestra pacijenta izlaže procesu trijaže, kojim se procjenjuje hitnost problema i dozvoljeno očekivano vrijeme čekanja na početak pregleda i liječenja. Nakon što je pacijentu dijagnosticirano stanje te postignuta stabilizacija transportira ga se na odgovarajući odjel radi daljnjeg liječenja. U stanjima kada je pacijentu potrebna hitna operacija njega se transportira u operacijsku dvoranu gdje ga dočekuje sestra instrumentarka, i priprema za operativni zahvat, a poslije organizira njegov odlazak na jedinicu za intenzivno liječenje. Na odjelu intenzivnog liječenja zbog zahtjevnosti i specifičnog zbrinjavanja pacijent je pod 24 satnim monitoringom, pruža mu se sva potrebna njega, liječenje i održavanje života. Nakon poboljšanja pacijentova stanja i njegove stabilizacije pacijent se premješta na kirurški odjel na kojem ostaje do otpusta i potpunog oporavaka. Rad s teškim pacijentima kao što su politraumatizirani bolesnici zahtjeva visoko obrazovanje medicinskih sestrara, kontinuiranu edukaciju, kvalitetne vještine i spremnost da se u određenim situacijama reagira brzo i kvalitetno. Zbog toga je potrebno poticati sve članove zdravstvenog tima koji se brinu za takvog pacijenta na stalnu obnovu znanja, u svrhu napretka, kvalitetne skrbi te smanjenja mortaliteta.