SAŽETAK Početak širenja virusa SARS CoV – 2, u Kini, u prosincu 2019. godine rezultiralo je pandemijom. Negativno je djelovalo na svjetsku populaciju uzrokujući brojne tjelesne simptome i posljedice bolesti. Uz to, bitno je naglasiti štetan učinak na mentalno zdravlje na razini pojedinca, društva i javnog zdravlja. Uz relativno visoke stope smrtnosti, COVID – 19 izazvao je probleme s mentalnim zdravljem koje mogu dovesti do dugoročnih problema kao što su PTSP, depresija, anksioznost i pogoršanje već postojećih psihijatrijskih poremećaja. Smatra se da je razvoj problema s mentalnim zdravljem posljedica izravnih učinaka virusa na mozak i središnji živčani sustav, ali također mogu biti izazvani stresom zbog bolesti i/ili hospitalizacije. Većina provedenih studija je pokazala prisutnost psiholoških i neuropsiholoških simptoma kao što su anksioznost, depresija, PTSP, problemi sa spavanjem i kognitivni problemi nakon COVID – 19, čak i kod osoba bez prethodno dijagnosticiranih mentalnih poremećaja. Najučestaliji problem je PTSP, a slijede ga depresija i anksiozni poremećaji. Mjere prevencije širenja bolesti su provođene u obliku izolacije i karantene što je u velikoj mjeri ometalo sustav socijalne podrške. Tijekom i nakon pandemije cilj je bio kontrolirati psihološke posljedice. Sve intervencije moraju biti usmjerene na minimiziranje negativnih učinaka pandemije, uključujući njegove implikacije na mentalno zdravlje. Jasno je da skrb za oboljele od COVID - 19 ne završava otpustom iz bolnice. Zdravstveni radnici imaju ključnu ulogu u prepoznavanju, dokumentiranju te praćenju i liječenju novonastalih simptoma kao i praćenje komplikacija nastalih tijekom bolesti uključujući simptome povezane s mentalnim zdravljem. Psihološki učinak straha i tjeskobe uzrokovan brzim širenjem pandemije mora biti jasno prepoznat kao javnozdravstveni prioritet.