Abstract | SAŽETAK
Spastičnost, kao karakteristika poremećaja i bolesti središnjeg živčanog sustava se definira
kao abnormalni mišićni tonus koji se manifestira kao otpor na pasivno istezanje mišića te se
pojačava s brzinom istezanja.
Ekvinovarus deformacija stopala, kao jedna od najčešćih kod spastične hemipareze, je dio
tipičnog hemiparetičnog obrasca hoda. Karakterizirana je plantarnom fleksijom te inverzijom
gležnja i primarno je uzrokovana spastičnošću plantarnih fleksora (gastrocnemius i soleus) te
invertora gležnja sa minimalnom, ili nikakvom aktivnošću dorzifleksora. Prisutne
abnormalnosti u području gležnja i stopala mogu imati naknadne učinke na položaj i kontrolu
koljena, kuka i trupa u hemiplegičnom obrascu hoda.
Specifičnim mobilizacijama mišića i mekih tkiva se poboljšava somatosenzorni input koji
uz adekvatan alignment može poboljšati performanse motoričkog zadatka. Pacijentu se daju
informacije kojima se nastoji poboljšati percepcija pokreta, dok specifično kretanje
omogućava iskustvo za jačanje pacijentove tjelesne sheme. Specifične mobilizacije spastičnog
stopala imaju za cilj poboljšati kontakt stopala s podlogom, poboljšati alignment i aktivnost
mišića u stopalu te nožnom zglobu. Povećanjem aferentnih informacija na zahvaćenoj strani,
poboljšava se orijentacija prema zahvaćenoj strani, omogućuje se opterećenje zahvaćene noge
u aktivnostima, te se povećava aktivnost ekstenzora noge.
Cilj rada jest ispitati i utvrditi učinke specifičnih mobilizacija plantarnih fleksora
hemiparetičnog stopala na spazam, aktivni i pasivni opseg pokreta dorzifleksije nožnog
zgloba i aktivnost hoda kod osoba s hemiparezom.
U istraživanju je sudjelovalo 10 muškaraca (62,5 %) i 6 žena (37,5 %), podijeljenih u
dvije skupine. Pola ispitanika je provodilo specifične mobilizacije te pripada eksperimentalnoj
skupini, dok ostali ispitanici pripadaju kontrolnoj skupini. Eksperimentalnu skupinu činilo je
5 (62,5%) muškaraca te 3 (37,5%) žena, kao i kontrolnu skupinu. Pacijenti u objema
skupinama tretirani su u 5 uzastopnih tretmana u trajanju od 5 dana i trajanju od 30 minuta.
Eksperimentalnu skupinu činili su ispitanici tretirani specifičnim mobilizacijama plantarnih
fleksora hemiparetičnog stopala u trajanju od 10 minuta u kombinaciji sa tretmanom
standardne intervencije neurofacilitacijske terapije u trajanju od 20 minuta. Kontrolnu skupinu
činili su ispitanici tretirani tretmanom standardne neurofacilitacijske terapije u trajanju od 30
minuta.
Iako nije dokazana statistički značajna razlika mjerenih parametara, ispitanici
eksperimentalne skupine pokazali su bolju tendenciju napretka u redukciji mišićnog tonusa,
povećanju aktivnog i pasivnog opsega pokreta nožnog zgloba te poboljšanje funkcije hoda
nakon intervencije specifičnim mobilizacijama.
Na temelju provedenog istraživanja i dosadašnjih istraživanja može se reći kako su
stvorene preporuke koje mogu doprinijeti efikasnijim metodama intervencije za spastične
plantarne fleksore stopala i funkciju stopala i hoda, što bi rezultiralo pozitivnim učincima na
bolju kvalitetu života pacijenta. |