SAŽETAK Rana predstavlja poremećaj normalne strukture i funkcije kože i strukture mekog tkiva, a može nastati zbog različitih mehanizama i etiologija. Klinička procjena rane počinje općim utvrđivanjem je li rana akutne ili kronične prirode. Akutne rane, kao što su ozljede od traume ili kirurškog zahvata, one su kod kojih se očekuje da će cijeljenje napredovati kroz uredan fiziološki slijed upale, proliferacije i sazrijevanja (u nedostatku čimbenika rizika za nezacjeljivanje). Kronična rana može se definirati kao ona koja je fiziološki oštećena zbog neadekvatne angiogeneze, poremećene inervacije ili poremećene stanične migracije, između ostalih razloga. Primjeri kroničnih rana uključuju ishemijske ulkuse, venske ulkuse, dijabetičko stopalo te dekubitus. Čak i zacijeljene kronične rane, osobito dijabetičke ulkuse na stopalima, treba smatrati "ranama u remisiji", jer su pod vrlo visokim rizikom od recidiva. Pravilni tretman kronične je rane izuzetno kompleksan s masom modaliteta koji se moraju prilagoditi svakom bolesniku i tipu rane zasebno. Stoga proizlazi da je osnova pravilnog tretmana adekvatna edukacija zdravstvenog osoblja, kako liječnika tako i medicinskih sestara i medicinskih tehničara na svim razinama zdravstvene zaštite. Medicinska sestra skrb za kroničnu ranu može provoditi na bolničkom odjelu ili u kući bolesnika. Da bi se rana adekvatno previla potrebno je prepoznati vrstu rane, je li rana inficirana ili nije te koje obloge je potrebno primijeniti kako bi se stvorilo adekvatno okruženje za cijeljenje rane. Osim toga, medicinska sestra mora educirati bolesnika i njegovu obitelj o važnosti brige za ranu, mijenjanje položaja u krevetu te adekvatnoj prehrani kako bi se cijeljenje rane pospješilo. Uspješnom ishodu zdravstvene njege bolesnika s kroničnom ranom uveliko pridonosi posebno educirana medicinska sestra, prvostupnica sestrinstva