Šećerna bolest (Dijabetes melitus) velik je javnozdravstveni problem. Jedna je od bolesti čiji broj oboljelih raste iz godine u godinu i sve je veća prijetnja za djecu zbog modernog načina života koji obilježava nezdrava prehrana i smanjena tjelesna aktivnost. Cilj je liječenja šećerne bolesti postizanje normoglikemije te sprječavanje akutnih i kroničnih komplikacija koje uzrokuje šećerna bolest. Terapija uključuje inzulin, oralne hipoglikemike, redovitu tjelovježbu, dijabetičku prehranu, samokontrolu i stalnu edukaciju oboljelih. Šećerna bolest je složena bolest, a primjena inzulina njezino je najučinkovitije liječenje. Multidisciplinarni je pristup uvijek neophodan za liječenje šećerne bolesti u izvanbolničkim i bolničkim uvjetima. Kod propisivanja inzulina u ambulantnim uvjetima nužna je edukacija bolesnika o bolesti, primjeni i nuspojavama inzulina. Vrlo je važno prilikom uvođenja inzulinske terapije educirati bolesnika, pa čak i užu obitelj, o samoj terapiji, kako se primjenjuje, o važnosti samokontrole, vrijednosti šećera u krvi, važnosti prehrane i tjelesne aktivnosti te o komplikacijama šećerne bolesti. Medicinske sestre/tehničari najčešće provode edukaciju oboljelih od šećerne bolesti. Edukacija se može provoditi individualno i u grupi, a provodi se na bolesniku prihvatljiv način, s ciljem osamostaljivanja bolesnika u provođenju temeljnog i dodatnog liječenja i samokontrole koja obuhvaća praćenje tjelesne težine, krvnog tlaka, njegu stopala, praćenja razine glukoze i pojave krvi i acetona u mokraći. Temeljni je cilj edukacije koju provodi medicinska sestra ili tehničar osposobiti bolesnika za samokontrolu, samopomoć i samoliječenje. Cilj je rada opisati edukaciju bolesnika o primjeni inzulinske terapije.