SAŽETAK Grupna zaslijepljenost u zdravstvenom okruženju može biti posebno opasna jer se donose odluke o ljudskim životima i zdravlju. U zdravstvenom okruženju ujedno su prisutne i određene specifičnosti koje pogoduju nastanka grupne zaslijepljenosti, uslijed koje se donose jednoglasne odluke bez njihova propitkivanja te traženja kvalitetnijih alternativa. Kao rezultat grupne zaslijepljenosti u zdravstvu u konačnici se javlja ugrožavanje dobrobiti i zdravlja pacijenta. U zdravstvenom okruženju grupna zaslijepljenost može se javiti vrlo brzo te može proteći puno vremena dok se ona ne otkrije. Zbog toga je važno poduzimati preventivne mjere koje će umanjiti mogućnost grupne zaslijepljenosti. Osim generalnih mjera sprječavanja, kao što su ograničavanje veličine grupe, sprječavanje pristranosti vođe grupe i članova, traženja mišljenja ljudi van grupe, provođenje tajnog glasovanja i sl., u zdravstvu se koriste i određene specifične mjere kao što su implementacija obrazovnih programa s ciljem sprječavanja grupne zaslijepljenosti, inzistiranje na razmjeni svih podataka o pacijentu i bolesti, poštivanje načela medicinske etike, fokusiranje na komunikaciju s pacijentom, i dr. Empirijski je dokazano da se grupna zaslijepljenost javlja i u zdravstvenom okruženju, međutim, ne postoji univerzalni okvir kojim je moguće mjeriti tu pojavu, njene uzroke i njene posljedice. Zbog toga se kao zaključak nameće i važnost kontinuiranog istraživanja ovog fenomena u zdravstvu te uključivanja nalaza istraživanja u teorijski i empirijski okvir