Abstract | Moždani udar globalna je epidemija koja ugrožava živote, te narušava zdravlje i kvalitetu
života. U odraslih je osoba uzrok invaliditeta, te je značajan problem i izazov za sve sudionike
liječenja. Nakon moždanog udara slijedi zahtjevan transdisciplinaran pristup, te jako dug i
složen proces rehabilitacije. Neurorehabilitacija se danas smatra transdisciplinarnim
konceptom koji pomaže neurološkim pacijentima da poboljšaju fiziološko funkcioniranje i
aktivnost. Glavni cilj fizioterapije je vratiti pacijentu izgubljene funkcije što je više moguće te
omogućiti kompenzaciju funkcija koje su trajno i nepovratno oštećene ili u potpunosti
izgubljene. Fokus neurorehabilitacije je aktivan pokret i usmjerenost na povećanje motoričkih
sposobnosti bolesnika. Važan je transdisciplinarni pristup, te procjena bolesnikova
zdravstvenog stanja, postavljanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, te planiranje i provođenje
neurofizioterapije kao i procjena učinkovitosti cijelog procesa. Krajnji cilj je poboljšati
kvalitetu života bolesnika, te posljedice oštećenja mozga nakon moždanog udara svesti na
najmanju moguću razinu. Vrlo je važna stručnost fizioterapeuta u cijelom procesu
rehabilitacije, kao i razumijevanje vlastita zdravstvena stanja od strane bolesnika, te od strane
njegove obitelji, a kasnije i njegovatelja koji skrb o bolesniku nastavlja u njegovu domu.
Edukacija obitelji o posljedicama koje su nastale moždanim udarom je važna kako bi
razumjeli poteškoće s kojima se suočava član njihove obitelji. Proces rehabilitacije nastavlja
se i kod kuće. Obitelj je važno uputiti da okolina bolesnika treba biti prilagođena njemu, kako
bi se izbjegle potencijalne ozljede, rizik za pad, te kako bi bolesnik bio što samostalniji.
Potrebno je osigurati krevet odgovarajuće veličine, maknuti tepihe te postaviti rukohvate u
toaletu. U ovoj fazi, neposredno po povratku bolesnika vlastitom domu, fizioterapeuti imaju
važnu ulogu u detaljnijem upućivanju obitelji u provođenje svakodnevnih aktivnosti s
bolesnikom u kućnim uvjetima. Krajnji cilj cjelokupnog procesa je povećavanje samostalnosti
bolesnika, postizanje njegove sve veće uključenosti u aktivnosti samozbrinjavanja, te dakako,
očuvanje pozitivnog stava i dostojanstva bolesnika. |