Fiziološki hemostatski mehanizmi najučinkovitiji su u rješavanju ozljeda u malim krvnim žilama - arteriolama, kapilarama i venulama, koje su najčešći izvor krvarenja u svakodnevnom životu. Čim je krvna žila ozlijeđena, u tom području se odvija obrambeni mehanizam u kojemu se uz više međusobno povezanih koraka zatvara ozlijeđeno područje, kontrolira i sprječava daljnje krvarenje dok se odvija proces regeneracije tkiva. Proces hemostaze uključuje reguliranu interakciju ozlijeđenog tkiva, cirkulirajućih trombocita, stijenke krvnih žila, tj. endotel, antikoagulacijskih, proagulacijskih te plazmatskih fibrinolitičkih proteina. Vrijedno je naglasiti da je ravnoteža između mnogih složenih mehanizama važna kako bi se spriječilo krvarenje dok u isto vrijeme se sprječava intravaskularna koagulacija. Normalni, intaktni endotel ne započinje ni podržava adheziju trombocita i zgrušavanje krvi. Endotelna tromborezistencija uzrokovana je nizom antitrombocitnih i antikoagulantnih tvari koje proizvode endotelne stanice. Hemostatski mehanizam sastoji se od tri faze: primarna i sekundarna hemostaza te fibrinoliza. U primarnoj hemostazi nastaje labavi trombocitni ugrušak na mjestu ozlijeđene krvne žile. U sekundarnoj hemostazi odvijaju se kemijske reakcije u kojima se aktivira mnogo plazmatskih faktora zgrušavanja te se naposljetku stvori stabilni trombocitno-fibrinski ugrušak. Tijekom fibrinolize, fibrinski ugrušak koji se stvorio se razgrađuje te se razgradnjom ograničava daljnje stvaranje ugruška na području ozljede žile. Mutacije u genima za faktore zgrušavanja i genima za druge proteine uključene u proces hemostaze rezultiraju nasljednim poremećajima hemostaze kao što su hemofilija, Von Willebrandova bolest te trombofilija. Razvoj lijekova za liječenje hemostatskih poremećaja još uvijek je značajno područje interesa u farmaceutskoj i biotehničkoj industriji. Stoga su izgledi za nastavak poboljšavanja zdravlja veliki. Krvarenja uzrokovane genetskim mutacijama se često događaju unutar zglobova i mišića, a odgovarajuće fizioterapijsko liječenje ovih problema ovisi o tome jesu li u akutnoj, subakutnoj ili kroničnoj fazi oporavka.