Abstract | Psihološke poteškoće koje se javljaju kod djece za vrijeme boravka u bolnici ili sličnim ustanovama nazivaju se hospitalizam. Hospitalizmu treba posvetiti posebnu pažnju zbog najčešće negativnog utjecaja na dijete, kojemu je odvajanje od roditelja i bližnjih teško i bolno, a posljedice su vidljive i kasnije sa povratkom kući. Za normalan kognitivan razvoj djeteta potrebna je topla i sigurna sredina koju dijete dobiva u obitelji. Osnovni simptomi hospitalizma očituju se kao sklonost plaču, apatičnost i potištenost, motorička smirenost ili hiperaktivnost, sisanje palca, griženje noktiju, zaostajanje u tjelesnom i psihičkom razvoju, te loše zdravstveno stanje zbog kojeg je dijete sklono infekcijama, bolestima i poremećajima u prehrani. Povezanost između djeteta i roditelja je nužna za djetetov zdravi psihički i tjelesni razvoj. Roditelji često zbog nemogućnosti ostajanja uz dijete tokom hospitalizacije ne pružaju potrebnu potporu i utjehu. Dijete se osjeća ostavljeno, povrijeđeno i samo. Na odvajanje od majke najviše su osjetljiva djeca u dobi od šest mjeseci do četvrte godine. U toj dobi, ako stvarno nije nužno, ne preporuča se odlazak u bolnicu. Ovisno o dužini boravka dijete će u bolnici proći kroz tri razdoblja prilagodbe. Ta razdoblja su razdoblje protesta, razdoblje očaja i razdoblje prividne prilagodbe. U tim razdobljima djeca iskazuju svoje reakcije na boravak u bolnici i svoje psihološke teškoće. Bitna je priprema djeteta i roditelja na hospitalizaciju. Važno je da roditelji razgovaraju s djetetom i budu iskreni sa razlozima zašto se ide u bolnicu. Za dijete je važno da zna da roditelji i zdravstveni djelatnici žele samo dobro i da se brinu da što prije ozdravi. Za vrijeme hospitalizacije potrebna je dobra komunikacija i razumijevanje roditelja i zdravstvenih djelatnika s djecom. Veliku ulogu i pomoć prije i tijekom hospitalizacije u komunikaciji ima igra. Ona će djetetu pomoći u suočavanju s novim i neugodnim situacijama koje će se događati dok boravi u bolnici. U osmišljanju načina igre i komunikaciji u bolnici pomažu i pedagozi, odgajatelji i pedijatrijski psiholozi. Uz pomoć psihologa posljedice hospitalizacije su manje, a ranom dijagnostikom većina psihopatoloških poremećaja je spriječena. Završetkom liječenja djeca imaju poteškoća s plačem, bijesom, nesanicom, strahom od odvajanja i slično. Uz ljubav, osjećaj sigurnosti i bliskost roditelja, sa strpljenjem će simptomi hospitalizacije nestati. |