Downov sindrom je poremećaj 21. kromosoma koji uzrokuje intelektualne poteškoće, mikrocefaliju, nizak rast i karakterističan izgled lica. Na dijagnozu ukazuju poremećeni razvoj i tjelesni nedostatci. Dijagnoza se potvrđuje analizom kariotipa, a liječenje ovisi o specifičnim manifestacijama i malformacijama. Down sindrom pogađa sve rasne skupine bez obzira na ekonomski status, način života i navike roditelja prije rođenja djeteta. Down sindrom uzrokuje pogrešan prijenos kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica, tako da se u jednoj stanici nađe višak cijelog ili dijela kromosoma. Uz pomoć kliničke slike i dijagnostičkih postupaka dobiva se detaljan uvid u zdravstvene probleme i teškoće djeteta. Najčešće teškoće s kojima se susreću djeca s Down sindromom su hipotonija, hipermobilnost, teškoće s balansom, te grube motoričke sposobnosti. Uz navedene teškoće djeca s Down sindromom često imaju i srčane greške, ORL probleme, neurološke teškoće, komunikacijske teškoće i mnoge druge. Zbog svega navedenog od iznimne je važnosti u što ranijoj dobi djeteta započeti s fizioterapijskom intervencijom. Potrebno je provesti kvalitetnu fizioterapijsku procjenu koja mora biti objektivna, individualizirana i holistička, a ona uključuje test motoričke sposobnosti dojenčadi, procjenu grubih motoričkih funkcija, pedijatrijsku skalu balansa... Među fizioterapijskim intervencijama najčešće se primjenjuju Bobath terapija, Vojta neurorazvojni koncept i Hallwick koncept, dok postoje i intervencije kao što su terapija plesom, glazbena terapija, vibracijska terapija, hipoterapija, ali i najnoviji i najmoderniji oblici terapije kao što su virtualna stvarnost, aktivne video igre, te Maria T21. Kvalitetna fizioterapijska procjena i provođenje fizioterapijske intervencije imaju veliki utjecaj na poboljšanje kvalitete života djece s Down sindromom. Uz to što povećavaju svoje fizičke mogućnosti, jačaju i samopouzdanje i potiču djecu na samostalnost.