U ovom radu pokušat ću predstavit dosadašnja saznanja o mehanizmima koji kontroliraju nastanak intersticijske tekućine, njezin odnos s limfom, cirkulaciju limfe i dreniranje u limfne čvorove, te neke promjene u analizi limfnog sastava u fiziološkim i patološkim uvjetima. Limfa potječe iz izvanstanične tekućine i njezin sastav kombinira ultrafiltrirane proteine plazme s proteomom koji nastaje metaboličkim aktivnostima svakog parenhimskog tkiva. Nekoliko analiza pokazalo je kako sastav limfe odražava fiziološka i patološka stanja organa. Sakupljena limfna tekućina kreće se iz kapilara u sve veće kolektore prema drenažnom limfnom čvoru uz pomoć kontraktilnosti limfnih žila i jednosmjernih ventila, koji sprječavaju povratni tok. Limfni sustav sastoji se od mreže limfnih žila međusobno povezanih s limfoidnim tkivom, koje ima holističku funkciju održavanja lokalnog fiziološkog okruženja za svaku stanicu u svim tkivima tijela. Limfni sustav održava homeostazu izvanstanične tekućine povoljnom za optimalnu funkciju tkiva, uklanjanje tvari koje nastaju uslijed metabolizma ili stanične smrti te optimizaciju imuniteta protiv bakterija, virusa, parazita i drugih antigena.