Abstract | Depresija se opisuje kao poremećaj raspoloženja ili afekta, s vodećim simptomom
poremećaja raspoloženja, nagona i kognicije. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je
depresija sve veći javnozdravstveni problem u svijetu. Točan mehanizam nastanka depresije
nije u potpunosti otkriven, postoje određene teorije koje se isprepliću u dijagnosticiranju.
Najčešći čimbenici rizika su: kognitivni procesi, stresori, sociodemografski čimbenici
(roditeljska depresija, određena osobina). Čimbenici rizika su određeni okidači ili posrednici
koji utječu na razvoj depresije.
Dijagnosticiranje depresije je otežano s obzirom da nema određenih točnih testova ili
pretraga pomoću kojih bi se mogla utvrditi. Ključno za dijagnosticiranje depresije je rano
prepoznavanje, dijagnostika, prepoznavanje simptoma, procjena rizika od samoubojstva, te je
potrebno početi liječenje što ranije i prevenirati ponovnu pojavu depresije. Simptomi koji se
javljaju ovise od osobe do osobe, najčešći su: gubitak interesa i zadovoljstva, depresivno
raspoloženje, smanjenje energije i umor. Liječenje depresivnih osoba je individualno, ovisi o
nizu čimbenika, o njegovim simptomima i kliničkoj slici. Ono što je karakteristično za liječenje
je što se obuhvaća: utvrđivanje potreba za farmakoterapijom, procjena za rizik od samoubojstva
i nužnost hospitalizacije, potreba za obiteljskom terapijom. Liječenje je potrebno usmjeriti na
specifične potrebe bolesnika.
Medicinska sestra je ključna u skrbi oboljelog od depresije. U radu je važno svakom
pacijentu pristupiti individualno i prilagoditi se njegovom stanju. Medicinska sestra je najčešće
u stalnom kontaktu s bolesnikom iz toga razloga mora stvoriti suradnički odnos kako bi mogli
razviti terapeutski odnos. U samom početku medicinska sestra mora utvrditi pacijentove
probleme, i s obzirom na to će definirati ciljeve i intervencije koje će provoditi. Ključna je
edukacija pacijenta i njegove obitelji. Moraju poznavati načine liječenja, štetne učinke i
rezultate, kako bi liječenje bilo adekvatno. |