Sepsa, definirana je kao po život opasna disfunkcija organa zbog nereguliranog odgovora domaćina na novonastalu infekciju. Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje ju kao globalni zdravstveni prioritet. Prema podacima pojedinih studija, svake godine prijavljuje se oko 49 milijuna slučajeva sepse te oko 11 milijuna smrti uzrokovanih upravo sepsom diljem cijelog svijeta. Sepsa se najčešće liječi u jedinicama intenzivne njege, gdje zbog težine nastale kliničke slike i progresa bolesti, takvi bolesnici najčešće i umiru, a preživjeli trpe dugotrajne fizičke, kognitivne i psihološke disfunkcije koje se kasnije ne zaliječe kvalitetno i do kraja. Trenutačno ne postoje učinkoviti lijekovi specijalizirani samo za sepsu, tako da medicinske sestre i tehničari, kao i liječnici moraju biti osposobljeni i educirani za rano prepoznavanje, reanimaciju i hitno liječenje odgovarajućim antibioticima koji predstavljaju ključ za smanjenje posljedica od već nastale bolesti. Većina sepse, oko 70-80% je stečeno u zajednici te stoga odjeli hitne pomoći i primarna zdravstvena zaštita čine prvu crtu borbe protiv iste te bi trebali sudjelovati u poboljšanju prepoznavanja i ranog odgovora. Stope smrtnosti od sepse se smanjuju u mnogim zemljama, a smanjenje se pripisuje nacionalnim ili regionalnim programima poboljšanja kvalitete koji su usmjereni na ranu identifikaciju i hitno liječenje. Rano prepoznavanje i poboljšano liječenje akutne epizode važni su koraci u smanjenju smrti i invalidnost od sepse dok bi za značajno smanjenje psihofizičkog, pa tako i financijskog tereta bolesti povezanih s sepsom zahtijevalo djelovanje u cijelom zdravstvenom sustavu. U ovom završnom radu biti će prikazani aspekti skrbi za bolesnika oboljelog od septičkog šoka sa gledišta medicinske sestre odnosno tehničara, njihove zadaće, specifičnosti njege, mogućih sestrinskih dijagnoza te važnost multidisciplinarnog pristupa navedenoj bolesti.