Hipotermija podrazumijeva stanje unutarnje tjelesne temperature niže od 35°C. Ispod te temperature tijelo gubi više topline nego što je stvara. Hipotermija može biti blaga, umjerena i teška. Mjerenje unutarnje temperature ključno je za dijagnosticiranje i učinkovito liječenje hipotermije. Liječenje slučajne hipotermije podrazumijeva sprječavanje daljnjeg gubitka topline i pokretanje ponovnog zagrijavanja. Međutim, početni koraci uvijek su procjena i podrška dišnim putevima, disanju i cirkulaciji. Terapijska hipotermija podrazumijeva ciljano hlađenje tijela s ciljem poboljšavanja neurološkog oporavka i smanjenja smrtnost nakon globalne ishemije, kao i kod pacijenata sa srčanim zastojem i kod dojenčadi s umjerenom ili teškom hipoksično-ishemičnom encefalopatijom. Pri primjeni hipotermije u kliničkom okruženju, važno je biti svjestan temeljnih mehanizama putem kojih tretman ostvaruje svoje učinke. Razumijevanje ovih mehanizama može pomoći u donošenju kliničkih odluka u vezi s potrebnom dubinom i trajanjem hipotermije te pomoći u razumijevanju fizioloških promjena i nuspojava koje se javljaju tijekom blage, umjerene i teške hipotermije. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u skrbi za pacijenta s nehotičnom hipotermijom kao i za pacijenta kojem se provodi terapijska hipotermija. Medicinska sestra mora također pratiti pojavnost simptoma i znakova mogućih neželjenih učinaka te pravovremeno reagirati na nastajanje istih.