Pad se definira kao iznenadna pojave osobe na podu ili nižoj razini. U većini situacija padovi ne dovode do teških fizičkih ozljeda. No, kod određenih osoba zbog pada nastaju nezahvalne ozljede koje iziskuju hospitalizaciju pojedinca, a isto tako jedne od kobnijih posljedica pada mogu biti invalidnost i smrtni ishod. Navedene posljedice pada posebice su vidljive kod starijih ljudi. Procjenjuje se kako minimalno jedna trećina ljudi starosne dobi veće od 65 godina padne jednom ili više puta tijekom godine. Neophodno je poznavati rizične faktore te provoditi preventivne mjere u cilju smanjene izloženosti ili kompletnog uklanjanja rizika. Kod sprječavanja padova potreban je multidisciplinarni pristup za formiranje sigurnog okruženja za bolesnike, uključujući program prevencije pada te naobrazbu za medicinske sestre. Rizik za pad je rizična sestrinska dijagnoza. Medicinske sestre preventivne mjere pada provode kroz proces zdravstvene njege, koji sadržava četiri faza: utvrđivanje potreba, planiranje, provođenje i evaluaciju. Kada medicinska sestra detaljno prikupi informacije (sestrinska anamneza i status bolesnika) tada definira sestrinsku dijagnozu, utvrdi bolesnikove prioritete te pristupi izradi plana zdravstvene skrbi. Plan se sastoji od ciljeva, planiranja i provođenja intervencija te se na posljetku provodi evaluacija.