Hantavirusi su rasprostranjeni diljem svijeta te su uzročnici dvaju sindroma: hantavirusnog plućnog sindroma (HPS) i hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom (HGBS). U prirodi se održavaju u populacijama malih kronično inficiranih glodavaca koji virus izlučuju slinom, mokraćom i stolicom. Ljudi se najčešće zaraze inhalacijom kontaminiranog aerosola, ali i putem zaražene hrane ili vode. HGBS se u epidemijskom ili sporadičnom obliku redovito javlja u svim prirodnim žarištima. Najpoznatija prirodna žarišta na području Hrvatske su Plitvice, Pakrac, Velika i Mala Kapela, Slunj, okolica Zagreba (Velika Gorica), Slavonija te Dinara. Cilj ovog istraživanja je prikazati učestalost i epidemiološke značajke hantavirusnih infekcija na području kontinentalne Hrvatske tijekom epidemijske 2021. godine kada je HGBS potvrđena u 226 bolesnika. Specifična IgG i IgM protutijela određena su pomoću komercijalnog dijagnostičkog indirektnog imunofluorescentnog testa koji istodobno određuje protutijela na: Puumala (PUUV), Dobrava (DOBV), Seoul (SEOV), Hantaan (HTNV), sin Nombre virus (SNV) i Saaremaa (SAAV) virus. U epidemijskoj 2021. godini najveći broj oboljelih (65,5%) zabilježen je tijekom kasnog proljeća do sredine ljetnih mjeseci (svibanj-srpanj) uz vrhunac epidemije u srpnju (24,3% oboljelih). Muškarci su obolijevali češće (72,1%) od žena (27,9%). Prosječna životna dob muškaraca je bila 37,3 godina, a žena 42,3 godine. Infekcije su se pojavljivale u svim dobnim skupinama, a najviše u dobi 30-39 godina (24,8%). PUUV je dokazan u 97,3% bolesnika, a DOBV u 2,7% bolesnika. Najaktivnija su bila prirodna žarišta na području tri županije: Primorsko-goranske (116 bolesnika), Karlovačke (34 bolesnika) i Grada Zagreba (31 bolesnik). U Primorsko-goranskoj županiji je uočeno nekoliko većih grupiranja bolesnika u Delnicama (31 oboljela osoba) te Čabru i Ravnoj Gori (po 27 oboljelih osoba u svakom).