Intervencije medicinske sestre/tehničara u održavanju prohodnosti dišnih putova i ventilaciji bolesnika zahtijevaju od medicinske sestre poznavanje osnove funkcioniranja disanja, te anatomiju i fiziologiju dišnog sustava. Dišni putovi počinju nosnom šupljinom iz koje prolazi zrak kroz ždrijelo, te se nastavlja u grkljan, dušnik, dušnice s ograncima sve do plućnih mjehurića. Gornji dišni sustav čine nos, nosni sinusi, ždrijelo i grkljan. Donji dišni sustav čine dušnik, dušnice i pluća. Da bi se dišni put održao prohodan medicinska sestra/tehničar u OHBP-u provodi ABCDE procjenu. Prve dva slova procjene „A“ i „B“ odnose se na procjenu dišnog puta i disanja, odnosno medicinska sestra procjenjuje i provjerava dišni put, provodi postupak zabacivanja glave i podizanje brade kako bi se otvorio dišni put, u slučaju da postoji sumnja na ozljedu vrata kao zamjena se koristi postupak potiskivanja donje čeljusti prema naprijed i gore kako bi se otvorio dišni put. Nakon otvaranja dišnog puta važno je provjeriti prisutnost stranog tijela i sekreta koje treba ukloniti ili aspirirati. Kako bi se dišni put održao prohodnim mogu se koristiti osnovna pomagala kao što su orofaringealni i nazofaringealni tubus. Napredni postupci održavanja dišnog puta započinju kada se provodi ventilacija bolesnika, osnovno pomagalo koje se koristi je samoširući balon za ventilaciju, a koristi se kod apneje ili kad je spontana ventilacija nedostatna, medicinska sestra u svojim kompetencijama ima upotrebu supraglotičkih pomagala koji se pomoću konektora spajaju na samoširući balon. U invazivne postupke ventilacije bolesnika pomoću transportnog mehaničkog ventilatora ubraja se invazivna mehanička ventilacija pomoću endotrahealnog tubusa i neinvazivne mehaničke ventilacije koja se provodi pomoću nazalne maske, oronazalne maske ili takozvanog nazalnog „jastuka“. Danas postoje uređaji novije generacije „O2 max CPAP uređaj“ koji ne zahtjeva mehanički ventilator. Osim sudjelovanja medicinske sestre/tehničara u navedenim intervencijama ona nadzire pacijenta prati monitoring vitalnih parametara kod disanja, a najvažniji od njih su monitoring respiracije, pulsna oksimetrija, kapnografija i kapnometrija, te uzimanje ili asistiranje prilikom postupaka uzimanja acidobaznog statusa. U promatranju i procjeni bolesnika medicinska sestra tehničar provodi sestrinske dijagnoze kako ne bi došlo do dodatnih komplikacija, koje bi mogle pogoršati stanje bolesnika.