Cerebralna paraliza je trajni poremećaj držanja i kretanja koji se očituje u djetetovom zdravstvenom statusu i funkcioniranju u svakodnevnom životu. Uzrokovana je prenatalnim, perinatalnim ili postnatalnim oštećenjem mozga. Na temelju neuroloških odstupanja provodi se klasifikacija cerebralne paralize koja se dijeli na tri osnovna tipa: spastični, diskinetski i ataktični. Mnogo je uzročnih čimbenika koji dovode do oštećenja mozga, koji zatim dovode do cerebralne paralize. Posljedice utječu na kognitivni razvoj, mišićno-koštani razvoj te motoričku funkciju, a prisutni su i veliki broj drugih pratećih zdravstvenih poteškoća. Cerebralna paraliza nije samo područje medicinske problematike, već i psihološke i socijalne problematike. Djeca sa cerebralnom paralizom često imaju i druga teža ili blaža neurorazvojna odstupanja kao što su poremećaj osjeta vida, osjeta sluha, osjeta općenito, percepcije, intelektualni deficit, epilepsiju te poremećaj govora. Zbog promjenjivosti kliničkog nalaza motoričkog poremećaja, konačnu dijagnozu te klasificiranje cerebralne paralize nije dozvoljeno učiniti prije četvrte godine odnosno minimalno tri, optimalno pet godina. Kako bi rana dijagnoza cerebralne paralize bila postavljena, potrebno je dobro poznavati uobičajen, zdrav psihomotoran razvoj djeteta te promatranje i analiziranje njegovih pokreta. Brzim odgovorom na uočena odstupanja i uključivanjem djeteta u proces habilitacije i rehabilitacije značajno se uvećava mogućnost progresa općeg stanja djeteta. U radu s djecom sa cerebralnom paralizom postoji čitav spektar terapijskih postupaka. Terapija se najčešće provodi kombinacijom terapijskih postupaka koji uključuje više sustava čime se omogućava fleksibilnost i individualizacija. Izuzetno je važan timski rad neuropedijatra, fizijatra i fizioterapeuta, ortopeda, neurokirurga, medicinske sestre kao i obitelji djeteta budući da to povećava kvalitetu krajnjih ishoda liječenja. Korištene metode je potrebno objasniti te provesti edukaciju roditelja, a veliku ulogu ima medicinska sestra kao član multidisciplinarnog tima jer djeluje na svim razinama sustava zdravstvene zaštite. Sestrinska skrb bi trebala biti primijenjena prema holističkom pristupu kako bi se zadovoljile osnovne ljudske potrebe. Uloga medicinske sestre jest poboljšati kvalitetu života obitelji i oboljelog. Stupanj kvalitete života temelji se na poboljšanju stupnja izvršavanja svakodnevnih aktivnosti.