Već dugi iz godina rak je u Hrvatskoj, ali i u svijetu, drugi najučestaliji uzrok smrti, odmah iza kardiovaskularnih bolesti. Prosjek zadnjih nekoliko godina je oko 20 milijuna novo dijagnosticiranih na godinu, a godišnje od raka umre više od 10 milijuna ljudi. Iako su razvojem medicine šanse za uspješno ozdravljenje sve veće, dijagnoza maligne bolesti i dalje u pacijentima budi osjećaj straha. Cijeli proces od same dijagnostike pa do daljnjeg procesa liječenja predstavlja veliki psihološki i emocionalni teret za pojedinca, ali i njegove bližnje. Pacijenti se različito adaptiraju i nose s malignom dijagnozom tako da je kod mnogih moguć i razvoj klinički značajnih razina depresije ili anksioznosti. Ključna je kontinuirana potpora obitelji, ali i cijelog tima medicinskih stručnjaka koji zajedničkim snagama trebaju pristupiti svakom pacijentu individualno. Pojavnost psihičkih poremećaja često ovisi o vrsti raka, dobi, spolu i mnogim socijalnim i ekonomskim čimbenicima. Mnogi pacijenti proživljavaju probleme s doživljajem vlastitog tijela, promjenom bioloških i socijalnih funkcija, strahom od remisije i prilagodbom na život nakon izlječenja. Od pravovremene važnosti je detektirati probleme i zabrinutosti pojedinog pacijenta kako bi mu se na vrijeme mogla pružiti adekvatna pomoć. Otvorena komunikacija i iskrenost u odnosu prema bolesniku i njegovim bližnjima može znatno olakšati cjelokupan proces liječenja i posljedično unaprijediti kvalitetu života koja je u zadnjih nekoliko desetljeća postala tema brojnih istraživanja. Kvaliteta života bolesnika glavni je pokazatelj uspješnosti liječenja u kontekstu multidisciplinarnog pristupa. Brojnim bolesnicima uvelike pomažu psihoterapijske intervencije, a najčešće se koriste grupne ili individualne suportivne terapije, kognitivno bihevioralna terapije, a u novije vrijeme pozornost plijene art ekspresivne terapije.