Masivno krvarenje kod traumatoloških pacijenata i kod pacijenata na velikim elektivnim kirurškim zahvatima rezultat je višestrukih oštećenja krvnih žila. Kao posljedica masivnog krvarenja razvija se potrošna koagulopatija. Promptno transfuzijsko liječenje krvnim pripravcima i derivatima plazme ima primarnu ulogu u liječenju ove skupine pacijenta, a naručito je važna brza primjena fibrinogena čije vrijednosti prve padaju prilikom masivnih krvarenja. Standardne laboratorijske pretrage kojima se prati koagulacija i planira transfuzijsko liječenje uključuju: protrombinsko vrijeme, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, određivanje koncentracije fibrinogena, hemoglobina i broja trombocita. Funkcijski testovi, kao što su tromboelastografija i rotacijska tromboelastometrija, primjenjuju se uz krevet bolesnika i imaju prednost pred standardnim testovima. Protokoli masivne transfuzije imaju svrhu osigurati transfuzijsko liječenje koncentratima eritrocita, trombocita i svježe smrznute plazme u optimalnim omjerima, najčešće 1:1:1, dok rana primjena fibrinogena može smanjiti koagulopatiju uzrokovanu traumom. Faktori zgrušavanja primjenjuju se u liječenju različitih stečenih i nasljednih bolesti poremećaja hemostaze. Danas se u liječenju teških oblika akutnog krvarenja primjenjuje rekombinantni faktor VIIa, dok se koncentrat protrombinskog kompleksa primjenjuje u liječenje krvarenja povezanog s primjenom antagonista vitamina K i kod pacijenata na oralnoj antikoagulantnoj terapiji.