Abstract | U ovom se preglednom radu, prema postojećoj literaturi i relevantnim istraživanjima
razmatraju dosad utvrđeni izazovi vezani uz složenost fenomena participacije i obrazovne
inkluzije usko usmjereni na skupinu djece sa specifičnim neurorazvojnim poremećajima, gdje
se za ključno polazište rada uzima potreba za prepoznavanjem i razumijevanjem
neurorazvojnih teškoća kao čestoj pojavnosti u djetinjstvu i mlađoj životnoj dobi. Na temelju
recentnije literature, sistematizirane su karakteristike i moguća odstupanja od normalnog
razvoja koja obuhvaćaju abnormalnosti u funkcioniranju središnjeg živčanog sustava
organizma, kako bi se naglasila važnost njihovog ranog prepoznavanje i omogućilo bolje
razumijevanje izazova s kojima se djeca susreću prilikom uključivanja u prioritetne okupacije
uzevši za primjer programe vrtića i škole koji uz sebe vežu obnašanje brojnih uloga značajnih
za daljnji rast, razvoj i napredak djeteta. Razmatranje teškoća i funkcionalnih izazova važno je
i poradi pravovremenog i pomno oblikovanog pružanja podrške, te načina kreiranja plana
intervencija unutar odgojno-obrazovnog konteksta. Prilikom sagledavanja čitavog niza
mogućnosti pružanja podrške sudjelovanju, za raspravu o aspektima participacije na osobnim,
okolinskim i društveno/sustavnim razinama korišten je „Model okupacijske i socijalne
participacije“ (MSOP) razvijen od strane autorica Sangster Jokić i Bartolac. Svojom
sveobuhvatnom strukturom model pruža, uzima u obzir, razrađuje i elaborira čimbenike koje
mogu djelovati kao ograničavajući ili podržavajući faktori izvedbe svakodnevnih okupacija u
različitim kontekstima, te je samim time potvrđen kao upotrebljiv i djelotvoran za razmatranje
spomenute teme. Nadalje, u radu se iznosi pregled istraživanja vezanim uz uloge koje djeca
obnašaju tijekom djetinjstva, te utvrđenim razinama sudjelovanja, zatim je pomoću detaljnog
opisa upravo spomenutog postojećeg referentnog okvira MSOP-a učinjena sistematizacija koja
nudi prepoznavanje prisutnih barijera/izazova, te facilitatora/omogućitelja koji se javljaju
unutar različitih okvira. Pritom se kroz sagledavanje čitavog niza metodoloških istraživanja,
opisuje smisao i cilj radne terapije kao struke, te daje uvid u praktične implikacije koje znanjem
i ekspertizom osigurava kroz različite načine podrške sudjelovanju. U isto vrijeme, težište se
stavlja na činjenicu kako radna terapija formalno još uvijek nije dio odgojno-obrazovnog
sustava u Republici Hrvatskoj, dajući važne argumente za promjene, te rješenje ove
kompleksne problematike koja bi se u budućnosti trebala razvijati prema pozitivnijim
gledištima. |