Metabolički sindrom dijagnosticira se ako su prisutna tri ili više od kriterija; abdominalna centralna pretilost, muškarci više od 102 cm te žene više od 88 cm, povećana razina triglicerina u serumu, smanjena razina HDL-kolesterola, povišen krvni tlak te povišena glukoza u serumu. Kod osoba s povećanom tolerancijom glukoze napredovanje do dijabetesa može se spriječiti ili odgoditi promjenom životnih navika, a dobra metabolička kontrola u osoba s dijabetesom može spriječiti mikrovaskularne komplikacije. Kod svih bolesnika kao prva mjera u liječenju nužna je promjena životnih navika. Smanjenje unosa hrane bogate zasićenim mastima i kolesterolom, smanjenje tjelesne mase i povećana tjelesna aktivnost dovode do smanjenja razine triglicerida i porasta koncentracije HDL-a i nešto manjeg sniženja LDL-kolesterola. Preporučuje se provođenje svakodnevnih umjerenih aerobnih vježbi kao što su šetnja, plivanje i vožnja biciklom. Uloga medicinske sestre počinje već na primarnoj prevenciji koja se provodi na zdravoj populaciji kako bi se spriječio nastanak bolesti. Ona je ta koja radi na poticanju pozitivnog zdravstvenog ponašanja, pozitivnog stajališta u zdravlju te poticanju odgovornosti pojedinca za vlastito zdravlje. Medicinska sestra na temelju specifičnih znakova i simptoma prepoznaje problem te planira i provodi intervencije usmjerene ka rješavanju. Veliku važnost imaju sestrinske dijagnoze na temelju kojih medicinska sestra provodi intervencije, fizičku pomoć, motiviranje, osiguranje socijalne pomoći, edukaciju i savjetovanje. Vrlo je važno da pacijent razumije odnos životnih navika i bolesti a medicinska sestra je ta koja uključivanjem pacijenta i planiranjem treba potaknuti pacijenta za promjene životnih navika.