Budući da je moždani udar vodeći uzrok invaliditeta odrasle životne dob sa trajnim i opsežnim neurološkim deficitima, predstavlja velik javnozdravstveni i socioekonomski problem. Ovisno o opsegu i dijelu mozga zahvaćenog oštećenjem, dolazi do gubitka određenih fizičkih i psihičkih funkcija osobe. Zbrinjavanje posljedica moždanog udara zahtijeva hitnu dijagnostiku i liječenje s ciljem postizanja primjerene cirkulacije u zahvaćenom dijelu, te po stabilizaciji vitalnih funkcija bolesnika, dugotrajnu zdravstvenu skrb i rehabilitaciju. Medicinska sestra/tehničar provodi najviše vremena sa bolesnikom te ga prati tijekom svih etapa njegova liječenja i snosi najveći dio rehabilitacije takvih bolesnika. Rehabilitacijski proces započinje odmah po stabilizaciji bolesnikova stanja. U prvoj akutnoj fazi rehabilitacijskog postupka medicinska sestra prvo procjenjuje bolesnikovo stanje te usmjerava svoje intervencije prevenciji mogućih komplikacija dugotrajnog ležanja. U stacionarnoj fazi rehabilitacije pomaže i bolesniku pri mogućim problemima i poteškoćama nastalim kao posljedicom bolesti. Također usmjerava tijek rehabilitacije potičući jačanje bolesnikovih „jačih“ strana te planira intervencije za njen nastavak pri otpustu. Sam proces rehabilitacije je obično je sporog tijeka, zahtijeva predanost i kontinuiran trud, a najveća nagrada je saznaje je da se pomoglo ljudskom biću kako bi postigao svoje najveće potencijale.