Modernizacija i napredak u medicini doveo je novih spoznaja, bolje dijagnostike i liječenja malignih bolesti. Samim tim, velik dio bolesnika postigao je djelomično ili potpuno izlječenje bolesti. Posljedično tome, produljenje životnog vijeka dovelo je do dužeg razdoblja trpljenja određenih problema i poteškoća koje donosi maligna bolest. Najneugodniji i najčešći simptom koji se javlja kao posljedica maligne bolesti je maligna bol. Prema vremenu trajanja, maligna bol spada u kronični oblik boli, a njen intenzitet ovisi o vrsti i stupnju proširenosti maligne bolesti. Bez obzira na opći napredak u liječenju, malignu bol umjerenog i jakog intenziteta trpi od 60 do 90% bolesnika, a u terminalnoj fazi taj postotak seže i do 80%. Medicinska sestra, kao dio onkološkog tima, najviše vremena provodi s bolesnikom i prisutna je u svim etapama njegova liječenja. Procjena boli, prepoznavanje njenog uzroka i primjena određenih intervencija pri njenom suzbijanju svakodnevni je zadatak u radu s onkološkim bolesnicima. Procjena boli prvi je korak u pružanju zdravstvene njege. Pri tome je važno da medicinska sestra prati ne samo bol kao doživljaj, već sagledava kompletan utjecaj boli na osobu i njegovo svakodnevno funkcioniranje. Procjena „bolesnika s boli“ temeljna je faza u procesu planiranja i pružanja zdravstvene njege i on uključuje suradnju bolesnika, njegove obitelji, medicinske sestre, liječnike i ostale članove koji sudjeluju u liječenju i zbrinjavanju onkološkog bolesnika.