Cjepivo je jedan od najbitnijih, ako ne i najbitniji alat u sprječavanju širenja zaraznih bolesti, dok je širenje zaraznih bolesti jedno od najvećih javnozdravstvenih problema, o čemu govori treći cilj globalnih ciljeva održivog razvoja. Razvoj ideje korištenja cjepiva kao zaštite od zaraznih bolesti započeo je u 18. st. liječnikom Edwardom Jennerom koji se zbog toga smatra ocem imunologije. Sam razvoj cjepiva od tada pa do danas doživio je značajan napredak, što se može vidjeti u najnovijoj tehnologiji cjepiva baziranoj na mRNA tehnologiji koja je, radi zaštite od navedene bolesti, proizvedena u vrijeme pandemije bolesti COVID-19. Unatoč tome cjepivo nije dostupno svima na jednak način. Pravična distribucija cjepiva mogla bi biti jedan od javnozdravstvenih načina sprječavanja i suzbijanja širenja zaraznih bolesti. Na žalost, cjepivo se ne distribuira na jednolik i pravičan način u sve zemlje svijeta. Kako se može vidjeti na primjeru Kraljevine Norveške, Republike Hrvatske i Etiopije, one države koje imaju niski bruto nacionalni dohodak imaju i manju procijepljenost stanovništva, a ujedno veće stope zaraze, obolijevanja i umiranja od određenih zaraznih bolesti, u odnosu na države sa visokim bruto nacionalnim dohotkom, o čemu govori treći globalni cilj održivog razvoja. Razne organizacije, kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i COVAX, koji je nedavno osnovan zbog pandemije bolesti COVID-19, pokušavaju sanirati taj problem. Osnovane su razne inicijative, planovi, strategije i ciljevi kojima se pokušava ublažiti i zaustaviti taj problem, te ujedno povećati i poboljšati pravična distribucija cjepiva u sve zemlje svijeta. Tako je u proteklom desetljeću stvoren Globalni akcijski plan cijepljenja 2011-2020, kojim je postignut značajan napredak u smanjivanju razlike u stopama cijepljenog stanovništva u svijetu. Unatoč tome, te razlike su i dalje velike te je potrebno kontinuirano raditi na njihovom smanjivanju. Jedan od načina kako to napraviti je inovativni razvoj novih tehnologija cjepiva, s ciljem uspješnije distribucije cjepiva koja bi bila prilagođena potrebama i prioritetima pojedinih država.