Bol je neugodan, osjetni i emotivni doživljaj, povezan sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva. Također može biti opisan u kontekstu oštećenja i jedan je od češćih razloga zbog kojeg se traži pomoć. Znanost o boli, algologija, razvija se iz činjenice da nitko ne treba trpjeti bol jer je zbog nje narušena kvaliteta života. Danas postoje mnoge podjele boli: prema trajanju na akutnu, karcinomsku i kroničnu, prema etiologiji na malignu bol, prema patofiziološkim promjenama na somatsku, neuropatsku i visceralnu bol. Bol je uvijek ono što kaže osoba koju ju doživljava. Kako bi zdravstveni radnici mogli prosuditi intenzitet boli, koriste se raznim metodama procjene, a uglavnom se koriste skalama za procjenu boli. Liječenje boli je dosta složeno i zahtjeva puno strpljenja. Za ublažavanje se najčešće koriste farmakološke metode odnosno primjena analgetika. Osim spomenutih metoda, koriste se i nefarmakološke i psihološke metode koje također imaju veliku učinkovitost. Kako su medicinske sestre najviše uz bolesnika kada je bol prisutna one mogu utjecati na njegov osjećaj boli, umanjuje ili potpuno otklanjanje. Bol se klasificira kao sestrinska dijagnoza, važno ju je dobro procijeniti kod samog bolesnika, uvidjeti kako ta bol ograničava čovjeka u njegovom svakodnevnom funkcioniranju. Važno je naglasiti da neki bolesnici ne iskazuju da osjećaju bol, stoga je važna neverbalna komunikacija koja upućuje na bolne osjećaje. Da bi primijenili najbolje metode za uklanjanje boli važno je napraviti dobru procjenu, te provoditi planirane intervencije i na kraju evaluirati uspješnost provedenih postupaka.