Otrovanja ili intoksikacije su patološka stanja kada se u organizam unesu tvari koje zbog svojih kemijskih ili drugih sastojaka djeluju štetno ili smrtonosno na organizam. Otrovanja se ubrajaju među najčešće nesretne slučajeve u pedijatriji te je njihov učinak klinički beznačajan ili nikakav. Važan su javnozdravstveni problem zbog značajnog udjela smrtnosti u dječjoj dobi te zbog učestalih i trajnih posljedica katkad zahtijevaju hospitalizaciju i liječenje u jedinici pedijatrijske intenzivne medicine. Prema intervenciji, zbrinjavanju i karakteru, otrovanja spadaju u hitna stanja i dijelimo ih na namjerna (ubojstvo, samoubojstvo, otrovanje bojnim otrovima) i nenamjerna (jatrogena, industrijska i slučajna). U skupini nenamjernih otrovanja su najčešće djeca u dobi od dvije i pet godina, a sredstva koja načešće uzrokuju otrovanja su lijekovi pa zatim razna kemijska sredstva koje možemo pronaći u domaćinstvu. Uzrok takvom otrovanju je posljedica stjecanja sposobnosti da se dijete samostalno kreće i dohvaća predmete u toj životnoj dobi, sve veća težnja djeteta da bude samostalno, potreba da istraži okolinu vidom, opipom i okusom te nedovoljno znanje o raznim opasnostima iz okoline. Udio ženskog i muškog spola zapravo je jednak. Djevojčice se u dobi do 16. godine najčešće hospitaliziraju zbog namjernih otrovanja, dok se dječaci do pete godine češće otruju nenamjerno. Oblik lijeka je važan za nastanak otrovanja jer djeca vole istraživati nepoznato, a lijekovi im izgledaju jako zanimljivo te su najopasnije šarene dražeje i mirisni sirupi. Djeca se najčešće truju onime što pronađu u svojoj okolini. U kući najčešće pronađu kozmetičke preparate i sredstva za njegu lica i tijela, ali i sredstva za čišćenje. Najčešći lijekovi iz kućnih ljekarni su analgetici i sedativi koji ujedno i najčešće budu uzrok otrovanja djece. Hrvatska nema registar otrovanja pa se procjena provodi prema bolničkom pobolu koja iznosi 2–5% bolnički liječene djece. Skup simptoma i znakova upućuje na mogućnost otrovanja te je iznimno bitna detaljna i kvalitetna anamneza koja će usmjeriti medicinsko osoblje u pravom smjeru. Klinički simptomi su u rasponu od blagih simptoma pa do smrtnog ishoda. Toksični učinci lijeka ili kemikalije mogu utjecati na djetetove životne znakove, na kardiovaskularni, respiracijski ili neurološki sustav. Blagi simptomi otrovanja su vrtoglavica, glavobolja i bol u mišićima. Ozbiljni simptomi su zamagljen vid, konvulzije, sinkopa, kardiopulmonalni arest te smrt. Odsutnost simptoma i znakova otrovanja kratko vrijeme nakon ingestije lijeka ili otrova ne isključuje otrovanje. U dijagnostičkom procesu neizmjerno je bitna djetetova anamneza, informacija o potencijalnom otrovu, alergijama, lijekovima koje uzima, životnom okruženju djeteta i pojedinostima o neposrednoj fizičkoj okolini gdje se otrovanje zbilo. Liječenje otrovanja podrazumijeva potporu vitalnih funkcija, prevenciju daljnje apsorpcije otrova, poticanje eliminacije otrova, primjenu specifičnih antidota za otrov s kojim se dijete otrovalo i prevencija ponovnog izlaganja lijeku ili otrovu. Optimalno liječenje otrovanja će ovisiti o uzroku otrovanja, toksičnosti, vremenskom periodu od izloženosti lijeku do kliničke slike otrovanja i težini samog otrovanja. Potrebno je sve lijekove držati u posebnim ormarićima koji se mogu zaključati, a sve potencijalno opasne tvari ispravno označiti i držati izvan dosega djece.