Atrijski septalni defekt je kongenitalna srčana mana. Defekt nastaje kada se srčana pregrada između desnog i lijevog atrija ne uspije zatvoriti. Vrste ASD-a dijelimo prema lokalizaciji, a to su: ASD tipa ostium secundum (ASD 2) lokaliziranom u području fosseovalis (80% slučajeva), ASD tipa ostium primum (ASD 1) lokaliziranom u udaljenom dijelu interatrijske pregrade, iznad trikuspidalnog i mitralnog ušća (15% slučajeva), ASD tipa sinus venosus lokaliziran u području koje okružuje gornju i donju šuplju venu i ASD koji opisujemo kao defekt koronarnog sinusa, tj. nedostatka njegovog krova (1%). Pacijenti mlađe životne dobi često ostaju nedijagnosticirani zbog asimptomatske prirode bolesti. Najčešći simptomi zbog kojih se javljaju pacijentu su aritmije i to nakon 40-te godine. ASD se dijagnosticira na temelju dobro uzete anamneze, nalaza EKG-a, ehokardiografijom, CT-om i MR-om srca i desnostranom kateterizacijom srca. Zlatni standard u dijagnosticiranju je ehokardiografija jer omogućava otkrivanje veličine defekta, smjer protoka krvi, pronalaženje povezanih abnormalnosti, tlaka u plućnoj arteriji, procjenu omjera plućnog protoka, strukturni pregled srca i njegove funkcije te je važna kod mogućeg perkutanog zatvaranja defekta. U liječenju je važan multidisciplinarni pristup zbog što boljeg ishoda kod zatvaranja defekta. ASD se liječi transkateterski i kirurškim zatvaranjem defekta, a simptomatika koja se javlja zbog bolesti oralnom terapijom (plućna hipertenzija, aritmija). ASD 2 liječimo transkateterskim zatvaranjem ako je promjer defekta manji od 38mm pomoću okludera. Ostale tipove ASD-a i ASD 2 većeg od 38mm liječimo kirurškim zatvaranjem pomoću perikardijalne ili dakronske zakrpe. Jedan i drugi način ima jako dobar ishod zbog poboljšanih metoda zatvaranja koje pridonose bržem oporavku i manjem postotku komplikacija. Kontraindikacije za liječenje su Eisenmengerov sindrom i značajna plućna hipertenzija. Sestrinska skrb u multidisciplinarnom pristupu liječenja ima veliku ulogu jer dobra priprema pacijenta prije zahvata, postoperativno praćenje i njega smanjuju komplikacije i ubrzavaju oporavak kod pacijenta. Sestrinska skrb usmjerena je na uzimanje sestrinske anamneze, psihološke pripreme, fizičke pripreme za zatvaranje defekta, promatranju prije i nakon izabranih metoda liječenja, intervencija i brzim reagiranjima kod komplikacija, edukacijom i prevencijom istih te bilježenjem svega zapaženog i učinjenog u informatički bolnički sustav.