Skolioza je pojam koji se koristi kako bi se opisala trodimenzionalna iskrivljenost kralježnice. Zakrivljenje većeg ugla od 10 stupnjeva po Cobbu smatramo deformitetom, stoga se promjene na kralježnici dijele na strukturalne i nestrukturalne (funkcionalne). Funkcionalni čimbenici povezani su sa posturalnim promjenama koje se mogu ispraviti tijekom liječenja, dok strukturalne komponente su uglavnom mehaničke adaptacije intervertebralnih diskova, kralježaka i rebara, koje se ne mogu ispraviti u kratkom vremenu. Od svih skolioza, do 70% je idiopatskih, što se češće javlja u djevojčica, a do 40% u adolescenata. Najčešći pokazatelji skolioze su nagib trupa, izbočena rebra i izražena zakrivljenost kralježnice. Adolescencija je razdoblje u kojem pacijenti naglo izrastaju pa je mogućnost progresije deformiteta u ovom razdoblju najveća. Kako bi se zaustavila progresija te smanjila zakrivljenost kralježnice, provodi se operativno i konzervativno liječenje. Operativni zahvat se primjenjuje samo kada je to nužno, a ranim postavljanjem dijagnoze utječe se na dobrobit pacijenta tako da ga se što ranije uputi u provođenje samih vježbi kako bi rezultat izlječenja bio što učinkovitiji. Osnovni faktor rehabilitacije su specifične terapijske vježbe kojima je osnovni cilj jačanje mišića trupa sa svrhom sprječavanja daljnje progresije deformiteta. Skolioze kod kojih se smatra mogućnost povećanja stupnja zakrivljenosti kralježnice, primjenjuje se korištenje ortoza. Zahvaljujući neuspješnim liječenjem pomoću ortoze, Katharina Schroth razvila je najdominantniji oblik konzervativnog liječenja koji se naziva Schroth metoda, a temeljena je na individualnom pristupu između terapeuta i pacijenta.