Cilj ovog rada jest opisati uobičajeni način skrbi o starijim osobama u današnjem društvu, poglavito u Hrvatskoj, te ga usporediti s trendovima u prošlosti. Kako bi smo opisali skrb u današnjim vremenima, bilo je potrebno najprije se osvrnuti na prošlost. Stoga smo u radu prvo opisali skrb o starijim osobama u prošlosti na primjeru Velike Britanije, budući da je ona jedna od prvih zemalja koje su započele organiziranu skrb o starijim osobama. Naveli smo institucije koje su pružale skrb u prošlosti, opisali njihovo djelovanje, radnike u njima i korisnike. Također, naveli smo prve oblike izvaninstitucionalne skrbi i opisali ih. Zatim smo opisali kakva je skrb u današnjim vremenima, naveli nov pristup u skrbi za starije osobe i usporedili ga s onim prijašnjim. Naveli smo razloge koji su doveli do promjene u pristupu. Također, predstavili smo nove oblike formalne skrbi (institucionalne i izvaninstitucionalne), te se osvrnuli na njihove prednosti i nedostatke. Potom smo opisali neformalnu skrb (skrb unutar obitelji), koja je i najrašireniji oblik skrbi, kako u prošlosti tako i danas. Zatim smo se usredotočili na skrb u Hrvatskoj. Naveli smo tko financira skrb za starije u Hrvatskoj, te nabrojali koji sve oblici institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi u njoj postoje. Za kraj rada opisali smo skrb o starijim osobama u državama koje su kvalitetom skrbi za starije osobe pri samom vrhu, a to su Norveška, Japan i Kanada. Japan je posebno zanimljiv, budući da u njemu živi najstarije društvo na svijetu i da ima drugi najveći očekivani životni vijek. Iz rada smo mogli zaključiti kako je kod formalnih oblika skrbi izvaninstitucionalna skrb bolja opcija, iz razloga što ona starijoj osobi pruža pomoć kod kuće. Time omogućuje starijoj osobi da ostane što dulje u svom domu i izbjegne neželjeno preseljenje u instituciju.