Uloga željeza u održavanju zdravlja i sprječavanju razvoja bolesti poznata je još od antičkih vremena. Taj esencijalni oligoelement je neophodan je za normalno fiziološko funkcioniranje organizma sudjelujući u mnogim metaboličkim procesima. U ljudskom je organizmu željezo inkorporirano u proteine koji su ključni u temeljnim vitalnim staničnim funkcijama. Ljudski i drugi organizmi razvili su specijalizirane i strogo kontrolirane homeostatske mehanizme za unos, transport, skladištenje i izvoz željeza kako bi se osigurala dostatna količina odgovarajućeg oblika željeza za bitne biološke procese. Metabolizam i promet željeza u organizmu jako je kompleksan sustav u kojem sudjeluju mnogi organski sustavi. Dvanaesnik pritom ima važnu ulogu u apsorpciji željeza hranom, a tako apsorbirano željezo može se pohraniti u enterocitima ili se transferinom transportirati cirkulacijom. Postoje dva biodostupna oblika željeza, hemsko te ne - hemsko željezo. Željezo u obliku hemoglobina iz mesa apsorbira se kao intaktni metaloporfirinski spoj, dok apsorpcija ne - hemskog željeza ovisni o brojnim čimbenicima (pH te razni intraluminalni ekstrinzični čimbenici). Sistemska kontrola ravnoteže koncentracije željeza u organizmu je pod proteinskom regulacijom. Kroz membrane prolazi samo dvovalentno željezo. Željezo se iz cirkulacije predaje eritrocitima i drugim stanicama u tijelu posebno razvijenim mehanizmima, a zajednički mehanizam je unos transferinom pomoću transferinskih receptora (Tfr1). Željezo se laboratorijski određuje iz seruma venske krvi, a metode izbora su spektrofotometrijske na automatskim analizatorima. U ovom pogledu laboratorijska dijagnostika ima ključnu ulogu u otkrivanju i razumijevanju bolesti povezanih s poremećajima koncentracije željeza i njegovog metabolizma u organizmu. Njezina je uloga ključna pri cjelokupnom liječenju kako bi se uspješno otkrili uzroci poremećaja (genetičkih ili stečenih) te kako bi se spriječili štetni utjecaji poremećaja prometa željeza na organizam u cijelosti.