Romi indoarijski su narod, tradicionalno nomadski putujući uglavnom u Europi, kao i populacija dijaspore u Americi. Romi su u engleskom jeziku široko poznati pod egzonimom „gipsies“, što neki Romi smatraju pogrdnim zbog konotacija ilegalnosti i nepravilnosti. Od 19. stoljeća neki su se Romi doselili i u Ameriku. Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama ima milijun Roma, a u Brazilu 800 000, od kojih je većina predaka emigrirala u 19. stoljeću iz istočne Europe. Brazil također uključuje značajnu romsku zajednicu porijeklom od ljudi deportiranih od strane Portugalskog Carstva tijekom portugalske inkvizicije. U migracijama od kraja 19. stoljeća, Romi su se preselili i u druge zemlje Južne Amerike i Kanadu. Romski jezik podijeljen je u nekoliko dijalekata koji zajedno imaju procijenjeni broj govornika više od dva milijuna. Ukupan broj Roma je najmanje dvostruko veći (nekoliko puta veći prema visokim procjenama). Mnogi su Romi izvorni govornici dominantnog jezika u zemlji prebivališta ili mješovitih jezika koji kombiniraju dominantni jezik s dijalektom romskog jezika; te se sorte ponekad nazivaju pararomanskim. Romski narod ima niz različitih populacija, a najveći su Romi i iberijski Calé ili Caló, koji su doselili Anadoliju i Balkan otprilike početkom 12. stoljeća, migracijom iz sjeverozapadne Indije koja je započela oko 600 godina ranije. Romkinjama, više nego Romima, nedostaju osnovni elementi neophodni za samoostvarenje: obrazovanje, zdravstvena zaštita, kulturno i političko sudjelovanje. Romi općenito imaju loš pristup zdravstvenoj zaštiti, a većina njih nema medicinsku dokumentaciju. Romi u Hrvatskoj najčešće govore bojaški (bajaški) ili romski chib. Loša socio-ekonomska situacija mnogih Roma u Hrvatskoj narušava im pristup obrazovanju. Prenatrpanost i nedostatak osnovne infrastrukture u mnogim romskim naseljima štetno utječu na pristup obrazovanju i crpeći prednosti iz obrazovanja. Nedostatak struje i velika udaljenost do škole stvaraju praktične poteškoće, uključujući i učenje kod kuće. Hrvatske vlasti i školske uprave, uključujući i intervjue za Amnesty International, obično su opravdavale segregaciju romskih učenika s obrazloženjem da romska djeca ne posjeduju dovoljno znanja hrvatskog jezika da bi slijedila uobičajeni kurikulum zajedno s učenicima etničkih Hrvata. Bilo je i ponekad se još uvijek tvrdi da romske učenike treba poučavati odvojeno iz razloga „higijene“ i zato što im nedostaje sposobnost interakcije u društvenim okruženjima sa svojim vršnjacima. Diskriminacija Roma ne samo da izravno ograničava dostupnost obrazovanja, već je nespojiva s ciljevima obrazovanja utvrđenim u međunarodnim standardima ljudskih prava. Ti ciljevi uključuju promicanje razumijevanja među etničkim skupinama i razvijanje poštivanja djetetovog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti. Romska djeca i roditelji svjedočili su o diskriminaciji i negativnim stereotipima koji se događaju u školama.