Hitna medicinska služba je javna medicinska služba koja provodi neprekidno medicinsko zbrinjavanje svih osoba kojima je potrebna pomoć zbog stradavanja, ozljede ili bolesti. Takve osobe se prijevoznim sredstvom hitne medicinske službe zbrinjavaju u odgovarajuću medicinsku ustanovu. Rad u hitnoj služni doprinosi niz nepredvidivih i različitih situacija u različitim uvjetima. Smjernice za reanimaciju se kontinuirano unapređuju, iz toga razloga je važno pratiti razvoj kako bi se osigurali kvalitetni postupci liječenja. Glavni cilj kardiopulmonalne reanimacije je očuvati život, smanjiti patnju i invaliditet. Pozivom u prijavno-dojavnu jedinicu započinje i izlazak hitne službe na intervenciju, kod osobe sa srčanim zastojem je ključno vrijeme i početak kardiopulmonalne reanimacije. Sve to obuhvaća lanac preživljavanja s kojim bi trebalo biti upoznata zajednica. Koncept lanca preživljavanja smanjuje smrtnost. Prilikom dolaska na mjesto, djelatnici hitne pomoći će prvenstveno procijeniti sigurnost okoline i primijeniti mjere zaštite u radu. Nakon toga će procijeniti pacijenta i njegovo stanje, ovisno o stanju započeti će djelovati. Kardiopulmonalna reanimacija sastoji se od niza različitih metoda umjetnoga disanja i vanjske masaže srca. Možemo razlikovati osnovno i napredno održavanje života. Osnovno održavanje života podrazumijeva održavanje prohodnosti dišnih puteva te potporu disanju i cirkulacije bez primjene određene opreme osim zaštitnog pokrova, obične maske za lice te štitnika. Dok napredno održavanje života provode zdravstveni djelatnici educirani za provođenje, provode niz naprednih postupaka kao što je defibrilacija, endotrahealna intubacija, primjena lijekova. Nakon što se uspostavi ritam spojiv sa životom započinje postreanimacijska skrb u kojem se pacijent kontinuirano prati, otklanjaju se problemi koji su nastali. Uloga medicinske sestre je na vrijeme prepoznati znakove i simptome, kontinuirano se educirati i unapređivati svoje znanje i vještine iz područja održavanja života.