Ljudska lubanja sastoji se od mnogobrojnih kostiju neurocraniuma (lat.) i viscerocraniuma (lat.). Osnovna funkcija lubanje je zaštita mozga. Mozak je jedan od najvažnijih ljudskih organa. Bitan je za motoriku, razmišljanje, osjećaje, regulaciju autonomnog živčanog sustava i mnoge druge funkcije organizma. Ozljede glave smo podijelili na: prijelome lubanje, potres mozga, nagnječenje mozga, edem mozga, krvarenja, hematome, hidrocefalus i aneurizmu vene Galene. Svaka ozljeda kod djece može se klasificirati kao blaga ili teža ozljeda. Provodi se dijagnostika RTG-om, CT-om ili magnetnom rezonancom. Uz radiološku dijagnostiku radi se pretraga krvnih nalaza i neurološki pregled. Različite ozljede zahtijevaju i različite reakcije. Ovisno o potvrđenoj dijagnozi dijete se može smjestiti u jedinicu intenzivnog liječenja i prema potrebi se priprema za operativni zahvat. U jedinici intenzivnog liječenja izrazito je zahtjevno raditi sa neurokirurškim pacijentima, a osobito kad je riječ o djeci. Najzahtjevnija ozljeda glave kod djece je prijelom lubanje udružen sa epiduralnim ili subduralnim hematomom. Prijeoperativna priprema uključuje postavljanje centralnog venskog katetera ili nekoliko venskih puteva, arterijske kanile, endotrahealnu intubaciju ovisno stanju djeteta, zdravstvenu njegu, spajanje na monitoring, mjerenje vitalnih funkcija i primjenu terapije koju odredi liječnik. Nakon svih provedenih medicinsko-tehničkih postupaka dijete se u pratnji dvije medicinske sestre ili tehničara zajedno sa anesteziologom ili pedijatrom intenzivistom odvodi u operacijsku salu. Nakon završenog zahvata dijete vrlo često sedirano i u besvjesnom stanju dolazi natrag u jedinicu intenzivnog liječenja i tamo kreću daljnji medicinsko-tehnički postupci prema odredbi liječnika i neurokirurga. Najčešće preoperativne sestrinske dijagnoze su: strah, visok rizik za poremećaje disanja i rada srce te visok rizik za razvoj hospitalizma. Potrebno je prije samog zahvata provesti sve intervencije kako bi se smanjio nastanak hospitalizma jer je to jedna od najdugotrajnijih komplikacija dugotrajnog boravka u bolnici. Nakon operacije imamo drugi niz sestrinskih dijagnoza koje ovise o stanju djeteta i njegovoj budnosti. Najčešće je to bol i visok rizik za nastanak infekcije. Brz oporavak djece i njihova manja podložnost infekcija omogućuju da se veliki broj djece oporavi nakon neurotraume.