Ovaj završni rad obuhvaća pregled anatomije i fiziologije oka te dodatnih struktura oka. Zatim razvoj i stvaranje vida. Klasifikaciju i objašnjenje klasičnih metoda dijagnostike u oftalmologiji koje obuhvaćaju pregled i funkcionalna ispitivanja oka. Najvažnije značajke vida za preživljavanje kao i ostale pretrage koje se provode prilikom pregleda prednjeg očnog segmenta kod osoba oštećena vida. Simptomatologija očnih bolesti najčešće proizlazi iz jednog ili udruženih simptoma i znakova koji bi mogli upućivati na bolesti i oštećenja oka kao što su: vidne smetnje, crvenilo oka ili promjene na prednjem segmentu oka te bol oka. Osobe s oštećenjem vida su slabovidne ili slijepe osobe. U praksi ne postoji jasna definicija koja je jedinstvena u cijelom svijetu i zbog toga ne postoje niti precizni podatci o broju slijepih i slabovidnih osoba. Zajednička karakteristika onih koji imaju neko od oštećenja vida jest ograničena uporaba vida. Osjetilne karakteristike kod osoba s oštećenjem vida i hortikulturna terapija kao inovativna metoda liječenja uporabom biljaka i hortikulturnih aktivnosti vezanih uz poboljšanje socijalnih, edukativnih, psiholoških i fizičkih komponenti od velikog su značenja za kvalitetu života osobe s oštećenjem vida. Kako bi osobe s oštećenim vidom mogle samostalno funkcionirati potrebno ih je osposobiti za one aktivnosti koje su im potrebne u svakodnevnici. Prikazana je razlika između temeljnih metoda orijentacije i kretanja slijepih osoba u prostoru. Važna uloga medicinske sestre kao profesionalca u praksi očituje se u pravilnoj skrbi za pacijenta s oštećenjem vida te prepoznavanje potreba pojedinca. Jedan od primarnih prioriteta u praksi je svakako ispravna komunikacija u zdravstvenoj skrbi, jer izravno utječe na zdravstvene ishode, sigurnost te zadovoljstvo pacijenta kao i članova njihovih obitelji. U ovom radu su također pobliže opisana i neka pravila ponašanja koja bi bila dobro znati prilikom uspostavljanja prvog kontakta te nastavka uspješne komunikacije s osobom oštećena vida. Medicinska sestra prilikom planiranja sestrinske skrbi mora biti vrlo pažljiva i izrađivati plan individualno prema potrebama svakog pojedinca uzimajući u obzir kada je nastupilo oštećenje vida i koliko je dugo prisutno. U radu su prikazane neke od najčešćih sestrinskih dijagnoza koje su prisutne kod osoba s oštećenjem vida. Objašnjene su uloge udruga za slijepe i slabovidne u Hrvatskoj kao i glavni ciljevi obilježavanja važnih datuma.