Starenje stanovništva jedan je od najznačajnijih trendova posljednjih nekoliko desetljeća u gotovo svim razvijenim zemljama svijeta. Starenje sa odvija kroz tri glavna aspekta: biološko, psihološko i socijalno starenje. Sva tri aspekta starenja mogu uzrokovati određena ograničenja i nemogućnosti u svakodnevnoj funkcioniranju starijih osoba, te tako uvelike narušiti opće kvalitetu života starijeg pojedinca. Kako moderne obitelji često ne mogu preuzeti brigu o starijem članu obitelji, mnoge starije osobe odlučuju se na život u domu umirovljenika. Domovi za starije i nemoćne javne su ustanove koje se baziraju na pružanju pomoći izvan doticanja vlastite obitelji, te osiguravaju smještaj i cjelokupnu skrb. Cilj ovog istraživanja je ispitati kako osobe starije životne dobi koje su smještene u instituciju opisuju svoje iskustvo svakodnevnog života u kontekstu radnoterapijskih parametara kao što su okupacijska participacija, okupacijska pravda te koncepti okupacijskog pripadanja, povezanosti i doprinošenja drugima. U istraživanju je sudjelovalo 19 ispitanika Doma za starije i nemoćne Ksaver. Istraživanje je provedeno kroz polustrukturirani upitnik koji se sastoji od 5 cjelina: Zdravlje, Aktivnosti kroz dan, Povezanost sa drugima, Ukupna kvaliteta života i Poboljšanje kvalitete života. Dobiveni rezultati pokazuju kako starije osobe koje žive u instituciji veliku važnost daju aktivnostima koje ih povezuju s drugima ili kojima na nekim način pridonose drugima. Većina korisnika zadovoljna je sveukupnim životom u domu umirovljenika, te svoju kvalitetu života procjenjuju vrlo dobro. Unatoč tome, sudionici su izjavili kako bi voljeli biti više uključeni u aktivnosti u kojima ne mogu sudjelovati zbog zdravstvenih poteškoća te kako bi voljeli na neki način doprinositi radu domu.