Leukemije su raznovrsna skupina neoplazija koje nastaju zloćudnom transformacijom hematopoetskih stanica prethodnica u koštanoj srži, a posljedica su neprimjerenog rasta i nepotpunog sazrijevanja stanica leukemijskog klona. Naziv leukemija prvi je upotrijebio Virchow 1845 godine označavajući da je u krvi prevlast bijelih krvnih stanica (leukos - grč. bijel). Prema tipu zloćudnih stanica leukemije se dijele na mijeloidne ili limfocitne, a prema tijeku bolesti na akutne i kronične. Akutne leukemije imaju brz klinički tijek i obilježene su pojavom nezrelih stanica (“blasta“). Smrt može nastupiti za nekoliko mjeseci, dok je tijek kroničnih leukemija sporiji i u te se leukemije ubrajaju sve one koje nisu „akutne“. Leukemija se pojavljuje u svakoj životnoj dobi, od rođenja pa do smrti. Uzrokuje više smrti od bilo kojeg drugog oblika karcinoma kod djece i mladih do 20 godine života. Kod akutnih leukemija cilj liječenja je postizanje remisije. Kriteriji za nastanak remisije kod akutnih leukemija su nestanak svih simptoma i znakova bolesti, normalizacija periferne krvne slike i redukcija blasta na manje od 5% u koštanoj srži. Farmakološke intervencije obuhvaćaju primjenu kemoterapeutika, antibiotika, antiemetika, analgetika (narkotici i sedativi). Nefarmakološki postupci obuhvaćaju transfuziju krvi i krvnih preparata, zračenje (npr. limfnih čvorova kod kronične limfocitne leukemije) i transplantaciju koštane srži. Kemoterapijsko liječenje se sastoji od dvije faze. Kronična mijeloidna leukemija se klinički se najprije razvija kao kronična faza koja prosječno za 3 do 4 godine prelazi u akutnu fazu, tj. akutnu leukemiju. Kako kronična limfocitna leukemija napreduje polako, mnogim ljudima godinama nije potrebno liječenje―sve dok se broj limfocita ne počne povisivati, limfni čvorovi počnu povećavati ili broj crvenih krvnih stanica ili krvnih pločica smanjivati. Komplikacije kod svih vrsta leukemija (akutnih i kroničnih) su anemija, krvarenje, infekcije, renalna insuficijencija, limfoadenopatija, tromboza, sindrom tumor lize. Zdravstvena njega oboljelih od leukemija usmjerena je na smanjene rizika za nastanak infekcija i krvarenja, edukaciju pacijenta i obitelji o samoj bolesti, liječenju, komplikacijama i oporavku te pružanju psihološke potpore.