Multipla skleroza je upalna autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava za koju se smatra da nastaje djelovanjem genetskih čimbenika i čimbenika okoline, no njezin pravi uzrok nije razjašnjen do danas. Najčešće se manifestira između 20. i 40. godine života. Postoji mnogo simptoma koji se pojavljuju kod bolesnika poput tremora, dvoslika, neosjetljivosti i nestabilnosti, ali ni jedan simptom nam ne može sa sigurnošću reći da se radi o MS-u. Karakteristično je stvaranje lezija oštrih rubova u SŽS-u koji predstavljaju čvrsti dokaz ove bolesti, a dijagnosticira se pomoću magnetske rezonance. Uvelike je narušena kvaliteta života, a najčešći problemi s kojima se bolesnici suočavaju su problemi kretanja, točnije otežano hodanje, slabost u mišićima, smanjenje vida, poremećaj ravnoteže i umor. Tijek bolesti može biti progresivan i praćen relapsima i recidivima i zbog toga je vrlo važna rana dijagnostika. Oboljele se upućuje na fizioterapiju gdje se tijekom fizioterapijske procjene i obavljanja subjektivnog i objektivnog pregleda dobivaju informacije o trenutnom stanju bolesnika te se na temelju toga radi analiza problema i postavljaju ciljevi za daljnji postupak fizioterapijske intervencije koja se, uz ostale procedure, ponajviše bazira na vježbe za povećanje snage mišića i opsega pokreta kao i poboljšanje stabilnosti i balansa. Cilj ovoga rada je prikazati utjecaj problema na svakodnevni život bolesnika i način na koji ih se pomoću fizioterapijskih postupaka nastoji ublažiti ili spriječiti njihovu progresiju kako bi osobi omogućili što bolje i duže samostalno funkcioniranje u aktivnostima svakodnevnog života.