Igra je najvažnija dnevna okupacija djeteta te predstavlja jednu od njegovih temeljnih potreba. Dobivena iskustva u djetinjstvu imaju značajnu ulogu u kasnijem razvoju psihičkog zdravlja osobe, a kako je igra u djetinjstvu sveprisutna, ona predstavlja prirodno sredstvo djetetovog učenja te stvara temelj mnogobrojnim vrijednostima i vještinama. Iz toga je razloga nužna za zdrav rast i razvoj djeteta te njegovo fizičko, kognitivno, emocionalno i socijalno funkcioniranje. Kada su djeca uključena u igru, otkrivaju njezine brojne prednosti, uključujući igru kao način komunikacije, rješavanja problema, testiranja različitih uloga, način kompenzacije teškoća iz stvarnoga života te način za vlastito napredovanje. Igra im pruža priliku iznijeti ono potisnuto u njima te se na taj način suočiti sa neugodnim emocijama, proživljenim traumama, konfliktima i strahom od neizvjesne budućnosti. Kako se nalazimo u vremenima, kada su svi, a posebno djeca izložena višestrukim traumatskim iskustvima, ona mogu dovesti do niza tjelesnih, psihičkih, socijalnih i kognitivnih poteškoća. Proživljeni traumatski događaji mogu promijeniti djetetovu sliku o sebi, njegovo viđenje svijeta kao i njegova očekivanja od budućnosti. Zbog igre, kao glavnog komunikacijskog sredstva, terapija igrom korisna je u radu s različitom problematikom kod djece, pa tako i sa djecom izloženoj traumatskim iskustvima. Terapija igrom omogućuje djetetu razumjeti i prihvatiti sebe i druge, doživjeti svoje osjećaje te ih izraziti na socijalno prihvatljiv način. Nadalje, pomaže mu u razvijanju različitih strategija suočavanja i rješavanja problema te, uslijed toga, osnažiti sebe i svoje vlastite sposobnosti.